logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 753
Srijeda, 24 Veljača 2016 20:12

Josip Fafanđel - pokretač čakavske ekspresije na otoku Rabu

Napisao/la
Ocijeni sadržaj
(5 glasa/-ova)

Vazda je na ovome svijetu bilo teško nasmijati ljude. Grci su se skrivali u tragedijama, a rijetko tko se usudio biti komediografom i preuzeti tu tešku zadaću uveseljavanja preozbiljnog puka. Ma je li uistinu tako preozbiljan? Sudeći po crticama Josipa Fafanđela rekli bi da je ovaj naš svijet ispunjen pozitivnim duhom, škercom i veseljem koje je neiscrpno vrelo anegdotalnoj prozi Fafanđela. Kada ne poznaješ pisca, pokušavaš ga otkriti kroz svaku napisanu riječ, ostavljen zarez ili podignuti uskličnik. Josa, oprostite mi na ovakvom obraćanju, no jednostavno moram, dakle Josa je izuzetno teško dokučiti.  

(Krešimir Butković, Rapski list, prosinac 2012.)

Počevši kao dopisnik Novoga lista te nešto kasnije i kao suradnik Radio Rijeke, u sedamdesetima prošlog stoljeća, od prvih objavljenih priloga naš čovik Joso pokazivao je pravu smjernicu svog književnog razvoja. Uz svakodnevno pisanje, u njemu je sazrijevala potreba za izražavanjem domaće riječi pa tako krajem osamdesetih godina, nakon nenametljivog obnašanja dužnosti predsjednika tadašnje općine Rab, Fafanđel započinje svoj kolumnistički serijal u listu ''Rab'' te u 22 izdana broja uspješno objavljuje rapske ćakule pod zajedničkim naslovom ''Dvi besede po domaću'' potpisujući se pseudonimom Kumpar Bepo. Aktiviranjem Radio Raba, a gašenjem lista ''Rab'', Fafanđel uspješno oživljava Bepa u radijskom eteru, a njegova emisija ''Dvi, tri po domaću'' ubrzo postaje neizostavni dio svakotjednog rituala rapskih slušatelja.

Tko bi htio propustiti izvorni rapski humor u dosadno nedjeljno podne? Fafanđel opet pokreće i svoju kolumnu u novom izdanju časopisa ''Rapski list''. I sad, trebaš biti ozbiljan u portretiranju ovog iznimnog književnika, a svako malo se nasmijem na anegdote koje nam Joso donosi na tako živopisan način. Da bih ga bolje upoznao, s Hrvojem mu hitan trapulu i zovem ga k sebi na jedno večernje druženje. Tko zna Fafanđela reći će za njega da je to materijalizirana duša, skromna i samozatajna, čovik od mora i ribarije. Posljednjih godina, ovaj rapski književni dragulj svojim kaićem obilazi rapske plaže brinući o njihovoj čistoći, nebi li sezonski privredio koju kunu čekajući službeno umirovljenje, pazeći pritom da ni jedno živo biće ne povrijedi svojim prisustvom.

Kao pokretač čakavske ekspresije na otoku, Fafanđel formira svoju empatijsku poeziju i prozu lišenu intimiziranja. Čak ni u pjesmi o mati, on se ne obraća vlastitoj majci, već generalizira tu majčinsku vrijednost posvećujući stihove svim majkama. Poezija mu je poput proze, ritmična, direktna i puna mota.

 

Sjedi tako Joso za stolom nasuprot mene, mjeri me onim mudrim očima punim neke magične iskričavosti i sumnja u svako moje postavljeno pitanje. ''A ča me to ispituješ?'' – prekida me. Nema mi druge nego zavući se u njegovu poeziju i prozu, kad je čovjek ''škrt'' i ne otvara ni pedlja svoje intime. I upravo ta zatvorenost je ono što ga određuje u pristupu svom prepoznatljivom rukopisu. Kao pokretač čakavske ekspresije na otoku, Fafanđel formira svoju empatijsku poeziju i prozu lišenu intimiziranja. Čak ni u pjesmi o mati, on se ne obraća vlastitoj majci, već generalizira tu majčinsku vrijednost posvećujući stihove svim majkama. Poezija mu je poput proze, ritmična, direktna i puna mota.

Joso, prepun inhibicija spram pokazivanja vlastitih osjećaja, vješto pretače emocije u svakodnevicu otoka, registrirajući i kroz poeziju, a tako i prozu mentalitet svoje sredine, izdvajajući esenciju dobrote koju svaki čovjek u njegovoj priči posjeduje. Empatično i nimalo patetično spominjanje Tonke i Megi, svima nama poznate tragične sudbine mladih djevojaka, u svojoj pjesmi, Fafanđel pokazuje koliko razumije bol i patnju. Opet, ti tragovi ozbiljne poezije, brišu se instantno svakodnevnim sličicama iz života otoka. Fafanđel je naš Smoje. Ovjekovječio se u zajedničkom libru ''Rapski tragovi'' i skroman kakav je, muči i čeka da ga netko pozove i tiska mu davno obećanu knjigu anegdota koje neumorno piše.

Fafanđel je naš Smoje. Ovjekovječio se u zajedničkom libru ''Rapski tragovi'' i skroman kakav je, muči i čeka da ga netko pozove i tiska mu davno obećanu knjigu anegdota koje neumorno piše.

I što? Ne želi se nikome nametati, a vrime pasiva. Valjalo bi mu tiskati i zbirku poezije. Već ima sedamdesetak vrhunskih pjesama. Odabrane su i čekaju. Fafanđel nije samo svjetionik, onaj obični na škoju. Ne, on je poput Aleksandrijskog svjetionika pokazao put kojim su nakon njega krenuli drugi čuvajući otočku jezičnu baštinu. Dok drugi ostvaruju svoje snove sponzorski podržanim publiciranjem knjiga, Fafanđel se uredno, svojim duhom i kreativnošću, odaziva na pozive svih onih koji ga trebaju, a trebaju ga mnogi. Joso moderira, piše, glumi, deklamira, od dirljivih nekrologa pisanih vještinom pisca koji dopire do srca i onog najneznatijeg školjarskog čovjeka, pa sve do impresivnog scenskog otvaranja Fjere gdje zaodjeven u lik pjesnika putopisca Jurja Barakovića iskazuje i svoju glumačku nadarenost.

Znate li koliki bi dali sve na svijetu da mogu proniknuti u tajnu duhovitog pisanja? Zagledajte se u ''Kumpara Bepa''. Mudro vas pogleda, nasmije se i prosvitli vam dušu finim osjećajem za humor. Lišen bilo kakvog poriva za samoisticanjem, Fafanđel se otkriva tek u svojim djelima. Voli život, ljude i povrh svega prirodu, i ima razumijevanje za sve.

Skroman kakav jest, ne žali se previše, vječito u potrazi za novim anegdotama, poput kroničara zapisuje ih i osluškuje. I sve to da bi nas uveselio ne razmišljajući ni trena o sebi. Znate li koliki bi dali sve na svijetu da mogu proniknuti u tajnu duhovitog pisanja? Zagledajte se u ''Kumpara Bepa''. Mudro vas pogleda, nasmije se i prosvitli vam dušu finim osjećajem za humor. Lišen bilo kakvog poriva za samoisticanjem, Fafanđel se otkriva tek u svojim djelima. Voli život, ljude i povrh svega prirodu, i ima razumijevanje za sve. Zato i nije čudo da smo prepoznali njegovu dobrodušnost, jednostavnost i pritajenu želju da bude što bolje shvaćen. Shvatili smo ga, smijemo se s njim, još ga više volimo, i još glasnije pozivamo one koji su mu obećali: Objavite mu knjigu, jer to bi lako mogao biti naš rapski Smoje, možda bi nam i kakav režiser mogao svratiti na otok, pa da i mi desetljećima uživamo u reprizama vrhunskog serijala vrhunskog pisca!

Dvi susede

I putana i kurbina

I šenčivica i šporkica

I lupežica i prasica

I sovina i mišina

I smamna i luda

A mili bože čuda

Kakove sve besede nisu pale

Kad su se dvi susede

Pokarale.

Kričale su i bukale

Mahale i pritile

Puntivale se i rugale

Rozi petivale

A diboto bi se i potukle

Da nisu promukle.

(Josip Fafanđel)

Pročitano 13764 puta

Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

seakayakcroatia