Home Uncategorized @hr Iz piščeve bilježnice / Krešimir Butković – PRAŠINA

Iz piščeve bilježnice / Krešimir Butković – PRAŠINA

0
Iz piščeve bilježnice / Krešimir Butković – PRAŠINA

Foto: RabDanas

 

Ponekad oduzmeš dio vlastite naivne osobnosti u čast slobode koja na obje strane donosi bol. Neminovno je, jer na jednoj strani te barke ulazi voda dok druga strana vesla prema spasu. Kako ne potonuti? Ponekad treba doseći dno da bi se domogli površine. Voljeti bez obzira na pogrešne korake koje čovjek čini. Oprostiti sebi i drugome što ima snage krenuti dalje. Lišiti se iluzije dijeljenja, jer toplina zagrijava hladna tijela i prelazi dalje, putuje ne obazirući se na prošlost. Segmentna nebitnost koju ne prihvaća ego u svojoj ljubomori. Nekrotična rana na srcu koja umjesto zacjeljivanja razara psihofizikum. Udaljiš se no dim ugašene vatre guši, a ti želiš da svaki idući putnik na putu ljubavi doživi i tretira taj prizor istom snagom, ljubavlju, obožavanjem i poštovanjem. Ne priznaješ ništa manje jer cijena tvoje prašine je daleko veća od cijene lepeta krila u slobodi. Sklopiš oči, pomoliš se i želiš zaboraviti. No uspomene s razlogom ostaju.

Rab danas oglas

Ljubav je ”bilježnica”, osjećaj koji ima pravo na novo rađanje. I ako u svojoj duhovnoj dimenziji posjedujem taj vječni znamen pripadnosti, kako se odreći fizičkog, egoističnog dijela sebe koji ne pušta i ne prašta u svoj svojoj primitivnosti? Osjećaj savršenosti prema nekome, bezuvjetnosti, a uvjetovanost u svakom udahu. Teško je biti iskren u toj šetnji po tankom papiru odnosa koji mora ostati neokrznut. A svi su okrznuti. I noć i dan, i poljubac i upamćeni miris tijela i vrijeme koje samo prividno nestaje u daljini prošlosti.

Najteže je kad je jučer sada i kad u sada ne postoji ”mi”. Jedno uvijek ide dalje, drugo traži utjehu vremena, neba, zaborava. I nadaš se, nadaš istovjetnom osjećaju, pogledu, poljupcu i želji za vječnim divljenjem u nekoj drugoj zjenici ljubavi. Svjestan koliko je teško i nedostižno, s mišlju da nitko ljubavlju neće dorasti tvojoj prema strani koja putuje u nove zagrljaje. I zatvoriš oči, sklopiš ruke i oslobodiš krijesnicu pod zvonom. Nečije svjetlo privući će tvoje. U tami, lišeni ograničenja, vođeni srcem u neka nova putovanja u neka nova divljenja noseći iskustvo ljepote ne preboljene ljubavi duboko u sebi.

 

  • Krešimir Butković – Rab, 19.08.2017.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime