Home Uncategorized @hr Susret djeteta s piscem susret je s vlastitim mislima, nadama i željama

Susret djeteta s piscem susret je s vlastitim mislima, nadama i željama

0
Susret djeteta s piscem susret je s vlastitim mislima, nadama i željama

Foto: Izvor: Mona Othman, Knjižnica OŠ Ivana Rabljanina Rab

Bio je Krešo istovremeno otvoren za njihove priče i spreman ispričati svoju kojom će ih potaknuti na razmišljanje i na čitanje. Upravo je to ono dragocjeno – trenutak u kojem djeca uspjevaju dobiti priliku za razgovor i priču koja im pomaže da kritički razmišljaju i na kraju osim književnika, upoznaju i sebe, oslobode se vlastite treme ili nesigurnosti. Takva je atmosfera obilježila ovaj književni susret.

 

Rab danas oglas

Susret s Krešom zamišljen je kao kratko predstavljanje njegovog nagrađenog romana za djecu „Bok, Roko“, ali i kao razgovor učenika s autorom za čijim knjigama često posežu kad imaju mogućnost samostalnog biranja književnog djela za čitanje. Za razliku od „Borninog vremeplova“ i „Borne na Rabu“, „Bok, Roko!“, kao i „Modri zvjezdani vlak“, dva su novija Krešimirova djela za djecu s kojima su manjim dijelom upoznati. S obzirom na njihovu odličnu recepciju u stručnoj javnosti, činjenicu da je „Bok, Roko“ ovjenčan nagradom „Zvonko“ za najbolji neobjavljeni prozni rukopis za djecu 2020. godine te je dobioodlične  recenzije na blogu Nacionalne i sveučilišne knjiženice i u mrežnom časopisu za djecu i mlade „Brickzine“, uistinu je bilo vrijeme da se i naši učenici upoznaju s novitetema iz pera jednog od njima omiljenih autora.

 

Već je poznato da se za rapske susrete sa zagrebačko-rapskim književnikom Krešimirom Butkovićem uvijek vežu epiteti i sintagme poput „dupkom puna dvorana“, „prepuno emocija i pozitivne energije“, „odlična komunikacija s publikom“ i sl. Bez obzira na to, prilikom organiziranja ovog virtualnog književnog susreta, osjetili smo neizvjesnost. S jedne strane nismo mogli biti sigurni hoće li tehnički sve dobro proći, nismo mogli predvidjeti ni kako će učenici reagirati, hoće li uopće biti motivirani za razgovor s književnikom kad ih samo par klikova dijeli od njihove omiljene igrice ili nove objave njihovog omiljenog „jutjubera“. Kad tome pridodamo činjenicu da su već svi zasićeni „online“ nastavom, a susret smo dogovorili u petak u vrijeme kad je većina učenika slobodna (odnosno kad nemaju redovnu nastavu), s pravom mogu reći da nas je naših 156 prijavljenih učenika, a prisutnih u virtualnoj sobi i nešto više od toga (u jednom trenutku kolegica je prebrojala 171 sudionika), podsjetilo na nekoliko bitnih stvari koje u kratkim crtama donosim u nastavku…

 

Kad su dovoljno motivirani, kad ih nešto iskreno zanima i kad su vođeni u svojoj zantiželji i istraživanju, djeca će to i istražiti, a u njima će se javiti želja da saznaju više i postavljaju pitanja.

 

Atmosferu susreta ocrtavaju i četiri učenice petog razreda koje su s nestpljenjem čekale da s Krešom podijele svoje izvrsne pjesme o proljeću na rapskoj čakavštini, pjesme dostojne, kako je Krešo naglasio, ozbiljnih poetskih susreta. Oslikava to i želja mnogih drugih učenika da nešto kažu, da se obrate autoru i saznaju odgovor na svoje pitanje..

Naši su učenici na susret došli pripremljeni i s obiljem pitanja za Krešu. „Guglali“ su autora, njegova nova i stara djela, gledali tv reportaže o njemu, a sve je to rezultiralo brojnim pitanjima autoru. Naravno, učitelji su uložili trud i vrijeme da ih motiviraju za susret, no nisu pred njih servirali gotove podatke i za njih izvukli zaključke iz biografije pisca ili iz novinskih članaka, nego su im podijelili informacijske izvore koje su učenici proučavali te su na temelju toga samostalno pripremali pitanja za književnika, a njih je bilo mnogo. Toliko da nisu svi uspjeli doći na red i da smo usred susreta napravili poseban virtualni pano (Padlet ploču) na koji su učenici koji nisu stigli doći do riječi, napisali svoja pitanja, a Krešo im je odgovarao tijekom dana, nakon što je susret već službeno završio. To ne radi mnogo autora, niti to od njih očekujemo ili mislimo da bi trebali, ali Krešo nas je ovime posebno iznenadio te nam još jednom pokazao koliko njemu znače njegovi čitatelji, sadašnji i budući, koliko mu znače djeca i njihova želja za razgovorom, usudila bih se reći razgovorom koji liječi.

 

Susret s današnjim, suvremenim književnikom kod djece demistificira tko je to zapravo autor i pisac koji se krije iza omiljenih korica njihovih romana ili stripova. On više nije neki nepoznati uštogljeni kulturnjak ili umjetnik, nego čovjek koji je svoje strahove, nade, iskustva, život i maštu uspio prenijeti u tekst kojim osvaja čitatelje, mijenja njihove poglede na svijet i pomaže da se bore s vlastitim problemima ili ih barem priprema za lakše suočavanje s nekim nadolazećima.  

 

Susret s autorom poput Krešimira Butkovića za djecu je nešto novo, drugačije, važno i dragocjeno

U razgovoru s Krešom, naši su učenici dobili priliku saznati što ga to motivira na pisanje, kada je počeo pisati, što voli čitati, zašto radnje smješta na Rab, što mu pisanje znači, je li ikada htio odustati od pisanja. Na svako njihovo pitanje Krešo je odgovarao tako da uhvati pozornost onoga koji pita, ali i svih drugih sudionika. Bio je istovremeno otvoren za njihove priče i spreman ispričati svoju kojom će ih potaknuti na razmišljanje i na čitanje. Upravo je to ono dragocjeno – trenutak u kojem djeca uspijevaju dobiti priliku za razgovor i priču koja im pomaže da kritički razmišljaju i na kraju osim književnika, upoznaju i sebe, oslobode se vlastite treme ili nesigurnosti. Takva je atmosfera obilježila i ovaj književni susret. Možda je najbolje oslikava primjer učenika koji ispred računala, za radnim stolom, udobno smješten u svoju gejmersku stolicu, uspijeva skupiti hrabrost da sa „svojim književnikom“, učiteljima i svim ostalim učenicima podijeli svoju kratku priču, jedno od svojih prvih književnih uradaka. Oslikavaju to i četiri učenice petog razreda koje su s nestpljenjem čekale da s Krešom podijele svoje izvrsne pjesme o proljeću na rapskoj čakavštini, pjesme dostojne, kako je Krešo naglasio, ozbiljnih poetskih susreta. Oslikava to i želja mnogih drugih učenika da nešto kažu, da se obrate autoru i saznaju odgovor na svoje pitanje.


Druženje s književnikom našim je učenicima, nažalost, rijetko iskustvo. Da se podsjetimo, Noć knjige kao manifestacija obilježava se 23. travnja povodom Svjetskog dana knjige i autorskih prava. Osim popularizacije čitanja i knjige u društvu, jedan od ciljeva je i osvijestiti važnost autora i njihovog rada te im za to dati priznanje. Položaj autora u društvu često se zaboravlja, u manjim sredinama koje nemaju bogati kulturni život i u kojima su ovakva događanja rijetka, često se zaboravlja da za njihovo organiziranje treba imati financijsku podršku jer mnogi autori ili njihovi nakladnici, s punim pravom, za svoj angažman ne nekom ovakvom događanju traže skromni honorar ili barem kupnju određenog broja njihovih naslova od knjižnice koja događaj organizira. Nikako ne bih htjela da se stekne dojam kako smatram da bi oni trebali „raditi besplatno“, želim naglasiti upravo suprotno – u ovakva događanja, odnosno susrete s književnicima koji su sposobni među mladima potaknuti jedan drugačiji način razmišljanja, omogućiti im svojevrstan susret sa sobom i novi način sagledavanja problem, isplati se ulagati, a ulaganje u kulturu ne bi se smjelo smatrati bačenim novcem. Stoga, na kraju ovog, poprilično osobnog osvrta, još jednom želim zahvaliti Krešimiru Butkoviću što nam je ovaj susret poklonio i što je pristao svoje slobodno vrijeme posvetiti našim učenicima kako bi ih potaknuo na čitanje, priču i razgovor.

 

Napisala: Mona Othman, prof.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime