logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

OLUJIC 1400X179

 

Ponedjeljak, 02 Kolovoz 2021 14:25

SLOBODAN NOVAK - Peta obljetnica smrti | NI JELA VIŠE NE ZOVE GROMOVE

Napisao/la Josip Fafanđel
Ocijeni sadržaj
(5 glasa/-ova)
SLOBODAN NOVAK - Peta obljetnica smrti | NI JELA VIŠE NE ZOVE GROMOVE Piše: Josip Fafanđel

Slobodan Novak, akademik, književnik i Rabljanin, 25.7.2016. otišao je s ovog svijeta, vrativši se svom i našem Rabu zauvjek. Ispunio je svoj zavjet: Ovdje sam počeo, ovdje ću i zvršit. Zajedno sa svojom suprugom Nadom, izabrao je svoj vječni počinak na gradskom groblju u Rabu. O tome tek toliko da se prisjetimo našeg majstora riječi u povodu pete obljentnice njegovog odlaska.

 

Po osobnom izboru (kao i 2016.g.) učinit ću to na drugčiji način. Još jednom uzimam u ruku jednu od njegovih zadnjih knjiga simboličkog naslova Pristajanje i već na prvim stranicama čitam posve razigrani esej o jeli, visokom drvu kojeg je davno zasadio u svom malom dvorišnom vrtu u Gradu Rabu, gore na Bobotinama, vrtu koji je nazivao krletkom.

 

Jela trebala je biti patuljasta, ali kako piše Novak, ...u tridesetak godina izrasla je kao tisućgodišnji baobab. Sada mi je natkrila pola vrta. I zove gromove...Gledajući joj pod suknju vidim silni nabrekli jarbol debla gotovo do samoga vrha i oko njega u šupljini krošnje pravi sjenoviti ptičji svemir. Ptice ondje žive kao u kavezu...dobro, kao u krletci...Gliste, sjemenke i mušice servirane su stalno u vrtu. Molim, izvolite! ...Pletu gnijezda u mojim krošnjama...podižu mlade...Drugi u kavezu vide krletku, a u njoj malu sliku velike prirode, a ja u ovoj svojoj maloj prirodi...samo velekavez. Jer čak i one divlje zvjerčice, gušterice, plaze ljeti uzgor po granama. Ne bi lud čovjek pomislio da se i one veru po jeli, gore do na sam vrh...Imam svoj mali veliki bestijarij i terarij na otovorenom, a da se za njega ne moram osobito skrbno skrbiti...I što ja mogu protiv ovih što se šepire uokolo po mojemu kao po svojem?!...Što može čovjek protiv onih koji su se nastanili u njegov život i naselili u njegovo djelo?! Osim da im djelom i životom nehoteć služi...Ako hoće, može ih prezirati, može mrziti, ali nema smilsa....

 

Da, pamtim zauvjek tu njegovu visoku jelu i njegove neponovljive opise dnevne igre s beštijicama, prepiranjem ...jer oni žive na njegovom i hrane se njegovim plodovima.

 

I ptice i cijeli bestijarij još je uvjek tamo, ali velika Novakova jela kao da nije izdržala njegov odlazak. Samo nešto više od godinu dana poslije njegove smrti, posušila se i ne vidi se više u ovdašnjem rapskom vrtu (krletci), njenu zelenu krošnju, gore visoko iznad zidina. Sigruno su je otpilili i izgorila je u krematoriju nečije peći, ostavivši za sobon neku tajnovitu nevidljivost njenih sustanara i simboliku odlaska njihovog gospodara. Da, nema više igre u krletci, a ni jela više ne zove gromove. Slobodan Novak preselio se u sjenu onih drugih jela i čempresa.

Pročitano 767 puta

 

 RAT1 600

seakayakcroatia

 

BANNER350 BarbaSIME1