Prisjetivši se mnogih Maestrovih suradnika na Rabu, svih sudionika klapskog oratorijskog zbora, ondašnjih voditelja klapa (Kristofor, Sozal, Eufemija, Rab), iskusnog Miljenka Vidasa Kerija i prof. Julije Dumić, te svesrdne podrške bivših gradonačelnika Željka Barčića, Zdenka Antešića i Rosande Krstinić-Guščić, kao i nekadašnjeg direktora TZG Raba Nedjeljka Mikelića, posebno su se istaknuli nezamjenjivog dugogodišnjeg kulturnog djelatnika Pučkog otvorenog učilišta te Maestrove rapske spone i prijatelja Uga Belamarića, čiji je rad u Zakladi Delmata uspješno i s puno srca nastavila Milena Marijan Peranić.

 

Nakon godinu i pol dana marljivog i pedantnog prikupljanja, analiziranja i sortiranja službenih podataka o životu i radu maestra Stipišića, kao i brojnih intervjua s Maestrovim suradnicima diljem Hrvatske, sve pod okriljem glavnog urednika Ivana Pehara te njegova zamjenika Mirka Đinđića, ali i uz svesrdnu pomoć obitelji Stipišić, autorica Herci Ganza „stvorila“ je monografiju naziva “Nima vaki testamenta”, koja je predstavljena na ovoj večeri.

 

Promocija je započela prikazivanjem ulomka iz filma autora Matka Petrića “Tko navija zvizde?”, kojeg smo nedavno, na Veliki četvrtak, cjelovitog imali priliku premijerno vidjeti na programu HTV-a.

 

Prisutne je uime organizatora pozdravio pročelnik Upravnog odjela ureda Grada, investicija i razvoja Denis Deželjin, iskreno istaknuvši na domaćem, čakavskom izričaju kako bismo „za puno toga bili siromašniji da ni ljudi kako ča je bil Ljubo Stipišić, čovik s finin osjećajen za ljudi i ovaj kraj, čovik s velin srcen“ te kako bi „volil da ovo večeras bude i poticaj da mi svi budemo baren malo bolji.“

 

Testament zapisan u glasovima klapa

Glavni urednik ovog izdanja, mr. sc. Ivan Pehar, naglasio je nemjerljivu ulogu autorice Herci Ganza koja je godinu i pol dana s bezrezervnim zanosom marljivo radila na istraživanju čiji je plod ova nestereotipna biografija, neusporediva s drugim sličnim djelima, pisana na vrlo intrigantan i zanimljiv način.

Voditelj promocije bio je glazbenik i urednik portala Rab Danas, Hrvoje Hodak, koji je ne samo zanimljivo najavljivao promotore, već je, kao jedan od suradnika i sugovornika maestra Stipišića, pomno i biranim riječima vrlo lijepo usmjeravao aktivnosti i događanja, dirnuvši prisutne riječima kako „ona jedva tinjajuća svjetlost svijeće s početka barba Ljubina puta, danas, kada ga više nema među nama, svijetli snagom tisuća drugih, zvoni u glasovima klapa, i nastavlja osvjetljavati stazu povratka k nama samima.“

Ulomkom iz recenzije prof. Daniela Miščina u nekoliko je rečenica pokušao istaknuti i približiti Maestrovu misiju i poslanje, ali i misiju i poslanje ove monografije: „Ljubo Stipišić nas boli i zanosi. Doista, kako nas Ljubo Stipišić ne bi bolio, kad smo svjesni da nije dočekao izlazak iz tiska svoga životnog djela Anime Delmatice; kako nas on ne bi zanosio, kad znamo da ju je desetljećima stvarao sa samo jednom željom – htio je svome narodu samo vratiti uređenu i produbljenu baštinsku spoznaju o „kolektivnom identitetu“ duše tog puka, o bogatstvu suzvučja njezina pjeva, mirisu njenih korijena, a time i biti njena identiteta? Kako da nas Ljubo Stipišić prestane boljeti kad nas pomisao na odnos prema njegovu djelu i tragu prije pohodi pritajenim nemirom nego nedvojbenim smirajem?“ Prema Miščinu, upravo stranice ove biografije koju je napisala Herci Ganza, „smiruju taj nemir, prije svega mijenjajući odnos svijeta i života prema Ljubi Stipišiću“, što je jedna od najboljih preporuka i poticaja za njeno iščitavanje.

 

 

 

Zahvala zaštitniku dalmatinskog entiteta i hrvatskog identiteta

Ona jedva tinjajuća svjetlost svijeće s početka Ljubinoga puta, danas, kada ga više nema među nama, svijetli snagom tisuća drugih, zvoni u glasovima klapa, i nastavlja osvjetljavati stazu povratka k nama samima.
(Hrvoje Hodak)

Upravitelj Upravnog odbora Zaklade Delmata mr. sc. Ivan Pehar predstavio je jedanaestogodišnji rad Zaklade, osnovane nakon smrti maestra Stipišića, sa svrhom otkrivanja, proučavanja i digitalizacije njegovog širokog opusa, izdavanja dokumentarnog filma o životu i djelu Ljube Stipišića, uvrštavanja klapskog pjevanja na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine i osnivanja kolegija klapskog pjevanja na splitskom Sveučilištu, te kao krune djelovanja, izdavanje ove biografije. Kako je istaknuo, Ljubo Stipišić Delmata posvetio je život delmatskoj grudi povišću pritrujenoj, očuvanju izvorne dalmatinske pisme koju je dopratio do vrata UNESCO-a, ali i ovdašnje riči, misli i načina života. Njegov opus svojevrsna je narodska povist ovoga podneblja zapisana stihovima, riječima, notama i bojama.

 

 

Stipišićev opus svojevrsna je narodska povist ovoga podneblja zapisana stihovima, riječima, notama i bojama
(mr. sc. Ivan Pehar)

Ivan Pehar, dugogodišnji Stipišićev suradnik i prijatelj, glavni je urednik predstavljene monografije kojom se, kako ističe, Zaklada Delmata i rodna Dalmacija želi zahvaliti, pokloniti i donekle odužiti Delmati, čuvaru, zaštitniku dalmatinskog entiteta i hrvatskog identiteta. Naglasio je nemjerljivu ulogu autorice Herci Ganza koja je godinu i pol dana s bezrezervnim zanosom marljivo radila na istraživanju čiji je plod ova nestereotipna biografija, neusporediva s drugim sličnim djelima, pisana na vrlo intrigantan i zanimljiv način. Posebnu draž knjizi daje bogati dizajn grafičke urednice, maestrove unuke Tanje Stipišić s 200-njak fotografija, kao i kazalo s oko tisuću imena koje je izradio Joško Plastić. Monografija autorice Herci Ganza napisana je u osam tematskih cjelina, te na preko 380 stranica donosi priče iz Delmatina života. Posebno je zahvalio svima koji su financijski doprinijeli izdavanju monografije, među kojima je bio i domaćin večeri, Grad Rab.

 

Smotru čakavskih pjesnika “Ča vrh Arbe” utemeljio je upravo Ljubo Stipišić, a jedan od njenih bardova Rabljanin Josip Fafanđel dojmljivo je, iz svoje tek objavljene zbirke “Otvoreni armerun”, pročitao pjesmu koju je napisao primivši vijest o Ljubinoj smrti – „Pisma za Delmatu“.

 

 

Maestrovo samozatajno liječenje duša u rapskoj Bolnici

Popis barba Ljubine rapske ostavštine je također dugačak, uronjen u rapska kulturna zbivanja, inicirao je i pokrenuo nova događanja poput osnivanja klapskoga oratorijskog zbora, božićnih klapskih koncerata, korizmenih koncerata, večeri čakavskih pjesnika “Ča vrh Arbe”, smotre klapa “Rapske vedute”, smotre dječjih klapa Rapski mići, golubići, pa čak i nabavku i postavljanje jaslica u gradu Rabu.
(Herci Ganza)

„Rapski“ dio priče o Maestru (kako su velikoga Ljubu jednostavno na Rabu nazivali), kao „glasnogovornica“ svih Rabljana, iznijela je prim. dr. sc. Vesna Šendula-Jengić, ravnateljica Županijske specijalne bolnice Insula. Naime, tijekom svojih dolazaka na Rab u svrhu rada na kulturnim projektima, Ljubo Stipišić posjećivao je i pacijente ove ustanove pružajući im terapijsku pomoć liječenja putem umjetnosti, što se, zanimljivo je istaknuti, saznalo tek nakon njegove smrti, a liječeći njihovu dušu, Ljubini su terapeutski poticaji na neke od pacijenata djelovali blagotvornije od bilo kakvih medikamenata. Osim samih osobnih zalječenja, kao rezultat njegovoga rada u Bolnici organizirane su i izložbe slika, ali su nastajale i prekrasne pjesme koje je Maestro uglazbljivao na stihove pacijenata. Osobito je bilo dojmljivo projiciranje recitacije pjesme „Antikrišti puka“, čije stihove sam izgovara, te koju je, kako je ispričala dr. Šendula-Jengić, poslao da se prikaže na simpoziju na kojem je trebao sudjelovati nekoliko dana prije svojeg preranog odlaska u nebeska prostranstva.

 

 

Otkrivanje možda najsvestranijeg, najkompleksnijeg i najproduktivnijeg umjetnika na našem prostoru

Autorica Herci Ganza, autorica brojnih publikacija vezanih za zavičaj, prvenstveno za povijest grada Splita i Dalmacije, ali i istaknuta volonterka, osobito u društveno korisnom radu s mladima, djecom i osobama s intelektualnim poteškoćama, nadahnuto je govorila o svojem otkrivanju moguće najsvestranijeg, najkompleksnijeg i najproduktivnijeg umjetnika na našem prostoru, odnosno osobe koja najreprezentativnije utjelovljuje baštinske vrijednosti taložene stoljećima i očuvane požrtvovnošću – najvišim oblikom domoljublja. Svojim je istraživanjem pokušala vjerodostojno opisati barba Ljubin čudesno bogat životopis sa svim slojevima njegove ličnosti i njegovoga djelovanja, sa svim ljudima i mjestima, vjerom i emocijama, usponima i padovima, trudima i razočarenjima. Istaknula kako je danas pristigla prvi put na Rab, no kako može razumjeti u što se barba Ljubo „zaljubio“ došavši na ovaj otok. Maestro Ljubo Stipišić Delmata pristigao je na Rab godine 2000. prilikom zajedničke izložbe slika s umjetnicom Milijadom Baradom, nakon čega je polako počeo uranjati u rapska kulturna zbivanja, inicirajući i pokrećući nova događanja poput osnivanja klapskoga oratorijskog zbora, božićnih klapskih koncerata, korizmenih koncerata, večeri čakavskih pjesnika “Ča vrh Arbe”, smotre klapa “Rapske vedute”, smotre dječjih klapa Rapski mići, golubići, pa čak i nabavku i postavljanje jaslica u gradu Rabu. Posebno je istaknula i zahvalila se prof. Miri Belamarić, od čijeg je otisnutoga rada u Zborniku radova Obrisi stvaralaštva i identiteta – Ljubo Stipišić Delmata iz 2015. godine crpila kronologiju događanja i osoba na Maestrovom rapskom putu.

 

Izvodeći autorske skladbe Ljube Stipišića ili pak pjesme u njegovoj obradi, glazbeni dio programa svojim su uvježbanim glasovima uveličale ženska klapa Anima Arbae („Kod Lepanta, sunce moje“ i Okrug selo“) i muška klapa Krijanca („Žilju moj pribili“, i „Ribar plete mrižu svoju“), koje obje umjetnički vodi Sveto Popović, i sam jedan od Stipišićevih „učenika“. Upravo ove dvije klape, nastale nakon maestrove smrti, dokaz su uspješnosti buđenja klapskog zanosa i plodova koje njegov rad i danas nastavlja davati na otoku Rabu.