Foto: RabDanas
Film je realiziran u produkciji Video studija Piloto i nagrađivanog rapskog redatelja Sanjina Badurine. Naručitelj filma je Udruga “MAGRIŽ” iz Martinšćice čiji je predsjednik gosp. Ivo Saganić ujedno i inicijator ideje o snimanju ovog zanimljivog filma. Novac za snimanje ovog 63 minute dugog filma osigurala je Turistička zajednica grada Cresa uz pokroviteljstvo Grada Cresa.
Premijerne projekcije dokumentarnog filma “A. LINARDIĆ – Samo jedna kapljica – čitav oblak miomirisa” održat će se:
- u subotu 9. listopada u Martinšćici, u prostoru Dopolavoro s početkom u 18:30h
- u nedjelju 10. listopada u Cresu, u prostoru Osnovne škole Frane Petrića s početkom u 18:30h
- u ponedjeljak 11. listopada u Malom Lošinju, u prostoru muzeja Apoksiomena s početkom u 18:00h
Sanjin Badurina je film započeo snimati početkom veljače ove godine, a zanimljivo je spomenuti, u kontekstu rapsko-lošinjske suradnje na filmu, i to da se u ulozi oca Andrije Linardića – Ivanova pojavljuje Lošinjanin Mladen Šurlina, inače porijeklom s Raba, koji već više od 40 godina glumi u amaterskom kazalištu u Malom Lošinju. Sina, Andriju Linardića – Meštrića, glumi također Rabljanin Josip Badurina, koji je ujedno bio i asistent prilikom snimanja. Kadrovi filma snimani su na Cresu i u Trstu kod unuke Andrije Linardića, gospođe Allesandre Fornasier.
Josip Badurina u ulozi Andrije Linardića mlađeg
Donosimo vam i ulomak iz govora predsjednika Udruge “Magriž” Ive Saganića na otvorenju muzeja “Andrija Linardić” u kolovozu prošle godine:
– “U najvećem procvatu destilerije Linardi pri dosegu svoje svjetske proizvodnje, san Germošćana Andrije Linardića gasi se 1931. godine kada u svojoj 75 godini života gubi životnu bitku zadovoljan svojim dostignućem i uspjehom kojeg je njegov sin Andrija zvan Meštrić nastavio. Andrija mlađi zvani Andrea Meštrić u braku sa Marijom Stanić rodom iz Ustrina, imali su 9-toro djece, 4 kćerke i 5 sinova od kojih je samo najmlađi sin ostao duže živjeti i dočekao starost a od krštenja nosio dva imena Ljubo i Andrea te u obitelji i prijatelja zvan obim imenima. On je trebao biti treći nasljednik obiteljske destilerije.
U vremenu 2. svjetskog rata od 1940. do 1947. rad destilerije je potpuno zaustavljen.
Na vrhuncu svojeg uspjeha, dolaskom Jugoslavije i novog političkog ustrojstva 1946., gasi se san još jednog velikana Andrije Linardića – Meštrića, koji je svojom uspješnošću doveo, sada već modernu destileriju Linardich do svjetske slave. Sve napušta i 1949. i seli sa familijom u Trst. Teška srca, napušta sve ono, za što su se on i njegov otac svojom vizijom borili za dobrobit svoje obitelji, otočkog stanovništva i cijelog čovječanstva.
Za svoj uspjeh i rad, te promociju malog mjesta Martinšćica (San Martino) Andrija Linardić Ivanov, veliki Meštar moderne destilerije eteričnoga ulja i njegov sin Andrea Meštrić, zaslužuju svoj muzej i spomen obilježje u Martinšćici, da se time ovjekovječi uspjeh ovih velikana koji su ime Martinšćice doveli još pred 112 godina, na svjetsku kartu industrijske proizvodnje eteričnog ulja od salvije i smilja.” (Ivo Saganić)
