Foto: RabDanas
Napisao: Josip Fafanđel
Za mnoge samo to i ništa više. A bio je školovani glazbenik, magistar flaute, što mnogi neće zati. Bio je glazbenik riječke opere, glazbeni pedagog, učitelj i dirigent. U našu rapsku sredinu došao je upravo u vrijeme kada naša inače dugovječna limena glazba privremeno nije postojala. I Emerik je bio taj koji se uhvatio posla, da od grupe novih učenika i ponekog starijeg člana oživi našu limenu glazbu. Preselio se trajno na Rab i uhvatio se tog posla. Nedugo potom, to ne mogu nikad zaboraviti, gostovao je na Rabu putujući festival Melodije Istre i Kvrnera. Na današnjem trgu Municipijum Arba spiker je kao goste najvio nastup Rapske limene glazbe. Zar je moguće, pitao sam se, pa tek su počeli? I bila je divota slušati ponajviše tu djecu koja su trgom razmilila melodiju Ode radosti. Imao sam snažan poriv krenuti k Emeriku i od srca mu stisnuti ruku. Nisam to učinio, ali nije trebalo dugo, postali smo i dobri znalci.
Nama ostaje da cijenimo sve ono što je dao i iza sebe ostavio. Umro je glazbenik, ali duh glazbe nikad ne uimire, pa njena besmrtnost dotiče i one koji je stvaraju ili vraćaju u život. Zato velika hvala Emeriku Greguru.
Obnovio je našu glazbu i vodio ju je gotovo do zadnjeg trena, jer vidjelo se kako mu bolest opako narušava zdravlje.
Glazba je “šetala” od Sveučilišta do DVD-a, ali Emerik je uvjek bio na čelu. Na brojnim kroncetima i na Rabu i izvan Raba, pobravši usput i pokoju koncertnu nagradu. I tako to biva, kad čovjek umre, pitamo se tek onda: a jesmo li ga trebali i više cijeniti? On se nametao nije. Skromno je živio u udaljenom stanu u Supetarskoj Dragi, popravio bi susjedima pokoji kišobran, obrađivao mali vrt i redovito bi zamiješao pokoju dobru bocu orahovice. A mnogi mladi naučili su svirati.
Nama ostaje da cijenimo sve ono što je dao i iza sebe ostavio. Umro je glazbenik, ali duh glazbe nikad ne uimire, pa njena besmrtnost dotiče i one koji je stvaraju ili vraćaju u život. Zato velika hvala Emeriku Greguru.
