Home Vijesti Doc. dr. sc. Dušan Mlacović proveo rapske gimnazijalce kroz kasni srednji vijek i benediktinstvo na Rabu

Doc. dr. sc. Dušan Mlacović proveo rapske gimnazijalce kroz kasni srednji vijek i benediktinstvo na Rabu

0
Doc. dr. sc. Dušan Mlacović proveo rapske gimnazijalce kroz kasni srednji vijek i benediktinstvo na Rabu

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

{gallery}Benediktinstvo-1-2017{/gallery}

Samom konstatacijom da nitko od prisutnih u razredu, pa ni on sam, u to doba najvjerojatnije ne bi opstao više od nekoliko dana na otoku, doc. Mlacović je načeo zanimljivu priču o nama danas teško razumljivoj srednjovjekovnoj organizacije života na Rabu i silnom angažmanu velikog broja ljudi koji su gotovo 90% svojeg vremena i energije trošili na osiguranje uvjeta kako bi one osnovne životne potrebe stanovnika mogle biti namirene.

Rab danas oglas

Naime, samo u jezgri tadašnjeg grada Raba, koja je prostorno bila daleko manja od ove današnje i nalazila se na relativno malenom području oko katedrale, parka Dorke pa sve tamo do nekadašnje kule Revelin ili početka današnjeg Trga Municipium Arba (koji je u to vrijeme bio manja uvala s plažom prostrtom sve do iza današnje „Astorije“), uključujući tada rastuće predgrađe, živjelo je negdje između 2.500 – 3.000 osoba. Tužna je činjenica da danas na čitavom gradskom poluotoku živi svega nekih 200-tinjak duša.

Doc. dr. sc. Dušan Mlacović pokazao je rapskim gimnazijalcima fotografiju stare mape draške uvale, sa Solinama i draškim poljem koju je rukom skicirao povjerenik prokuratora mletačke crkve sv. Marka, koji su opatijom od 16. stoljeća upravljali kao njezini komendatori. Ucrtao je prokurator pritom na mapu i sva domaćinstva s potpisanim prezimenima (npr. Tomulich, Gullo, ) kao i pozicije tadašnjih brojnih draških mlinova i drugih objekata.

No, taj podatak koji je sam po sebi zanimljiv, postaje još mnogo zanimljiviji kada se stavi u kontekst vremena i svakidašnjeg života tadašnjih Rabljana. Naime, jedini pravi energent za održavanje “hladnog pogona” u to doba bilo je drvo, pa se primjerice samo zbog potrebe spravljanja hrane, nad gradom Rabom doslovno dimilo i zimi i ljeti. Danas pomalo nestvarno zvuči podatak da su samo žitelji grada svakoga dana trošili i do 40 tona drva, a da bi ga uvijek bilo u dovoljnim količinama valjalo je imati dobro održavane šume (Kalifront), ljudstvo za sječu i osiguranu dostavu brodovima do gradskih sprudova. To je samo jedan mali detalj u mnoštvu svih aktivnosti koje su se na otoku rastućeg stanovništva trebale organizirati. Drugim riječima trebao je netko tko će čitavim procesom sve više kompliciranog otočkog života organizacijski upravljati i koordinirati, pa su biskupi u tu svrhu na Rab u 11. stoljeću pozivali one koji su znali na taj način upravljati mnoštvom i resursima – upravo benediktince.

Doc. dr. sc. Mlacović na mnogo je primjera ukazao učenicima koliko je ta organizacija života bila važna za razvoj zajednice, primjerice benediktinci su pod svojim geslom Ora et labora! (Moli i radi!) puno vremena provodili u molitvi, ali su se bavili i fizičkim poslovima: obrađivali su polja i vrtove, bavili se raznim zanatima, prepisivali su i vjerske i svjetovne knjige, bavili se liječenjem i drugim korisnim radom. Gdje god da su se nastanili, bili su velika duhovna i kulturna snaga, ali i sa svojim vrhunskim tehničkim znanjima pokretači općeg razvoja sredina u kojima su imali svoje samostane: ne samo da su sudjelovali u gradnji samostana, uspostavili su solane, mlinice, kovačnice i svu drugu infrastrukturu koju su kako samostan tako i sva zajednica trebali. Benediktinski prepisivači, mnogi od njih čak i nepismeni, marljivo su radili doslovno precrtavajući tekstove na pergamene koje su se, kao tadašnji prevladavajući pisaći materijal (prije uporabe papira), najčešće izrađivale od kože ovce i koze. Samim tim, bez pozamašnog uzgoja ovaca ili koza u to doba nije bilo moguće niti baviti se prepisivanjem, pa se eto i stočarstvo dalje razvijalo na račun učenosti i čuvanja pisane baštine. 

Jedini pravi energent za održavanje “hladnog pogona” u to doba (11. st.) bilo je drvo, pa se primjerice samo zbog potrebe spravljanja hrane, nad gradom Rabom doslovno dimilo i zimi i ljeti. Danas pomalo nestvarno zvuči podatak da su samo žitelji grada svakoga dana trošili i do 40 tona drva, a da bi ga uvijek bilo u dovoljnim količinama valjalo je imati dobro održavane šume (Kalifront), ljudstvo za sječu i osiguranu dostavu brodovima do gradskih sprudova.

Pitao je doc. dr. sc. Mlacović rapske učenike i o razlikama među crkvenim redovima, objasnio im je u kratkim crtama povijest benediktinstva na Rabu s posebnim naglaskom na vjerojatno najstariju benediktinsku opatiju na otoku, onu u Supetarskoj Dragi. Pokazao im je fotografiju stare mape draške uvale, sa Solinama i draškim poljem koju je rukom skicirao povjerenik prokuratora mletačke crkve sv. Marka, koji su opatijom od 16. stoljeća upravljali kao njezini komendatori. Ucrtao je prokurator pritom na mapu i sva domaćinstva s potpisanim prezimenima (napr. Tomulich, Gullo, ) kao i pozicije tadašnjih brojnih draških mlinova i drugih objekata.

Pozivom učenicima da se u vrijeme otvorenih vrata i sami upute do vrijednih rapskih benediktinki čiji se red u samostanu sv. Andrije, dakle na istom mjestu u gradu Rabu, neprekinuto moli i radi od davne 1018. godine.

Sat je završio gromoglasnim aplauzom učenika kojima se očito jako dopao način na koji im je doc. dr. sc. Dušan Mlacović kroz priču o benediktinstvu na Rabu približio jedan važan segment povijesti njihovog otoka.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime