Foto: Foto: Hrvoje Hodak
Gotovo je nevjerojatno da se nekome bez nadzora dopustila takva gomila nezamislivih propusta, građevinskog šlamperaja i posvemašnjeg nemara. Svud oko nas vlažni zidovi, vlažne stropne instalacije i podovi, dijelovi otpadajuće unutarnje žbuke, svrsi potpuno neprimjerene tuš kade s visokim pragom i kabine kroz čija otvorena vrata ne može proći niti nešto punašnija osoba, a kamoli netko nemoćan ili nepokretan. Sobe neobičnih gabarita, zaprašeni i ničim zaštićeni klimatizacijski uređaji, podovi zasuti ptičjim izmetom, nemogućnost pristupa tavanskom prostoru i krovu na kojem kroz ventilacijski otvor vidimo crijepove naslagane direktno na letve, bez dasaka i bez ikakve izolacije.
Jesmo li umjesto “VIP” smještaja za starije osobe u A-zoni, na 5 minuta pješice od Grada, dobili novu „Talasoterapiju“, još jednu „vilu propuh“ u koju smo eto onako usput uspjeli upucati milijune nenadziranih kuna? Kako je takvo što uopće moguće?
Bura je također učinila svoje, pa je dio tog amaterski sklepanog krovišta ostao nepokriven i potpuno vodopropusan.
Podsjetimo, riječ je o gradskoj imovini koja se nalazi na jednoj od najatraktivnijih pozicija s pogledom na stari grad i njegove zvonike. Jesmo li umjesto “VIP” smještaja za starije osobe u A-zoni, na 5 minuta pješice od Grada, dobili novu „Talasoterapiju“, još jednu „vilu propuh“ u koju smo eto onako usput uspjeli upucati milijune nenadziranih kuna? Kako je takvo što uopće moguće?
Na prije dva dana održanom Aktualnom satu GV Grada Raba vijećnik Slobodan Frankić nas je podsjetio da je ukupna predviđena vrijednost projekta Doma za starije i nemoćne bila 17 milijuna 361 tisuću 852 kune, a prema nekoj procjeni za dovršetak radova potrebno je još nekih 3 milijuna kuna. Da stvar bude bolja, prethodna garnitura gradske izvršne vlasti predvođena SDP-om, “vrijednom” je izvođaču na ime opreme i radova unaprijed isplatila cca milijun i 600 tisuća kuna za koje nije dobila niti robu, niti uslugu.
Grad je, obzirom da je to njegova imovina, spreman investirati, spreman surađivati, međutim dio koji se tiče stavljanja u funkciju Doma za starije i nemoćne ovdje na Rabu, a u tome smo se složili s predstavnicima Udruge rapskih umirovljenika, trebao bi biti u nadležnosti županijskih institucija. Naime, Županija na Rabu ima više ustanova koje imaju svoj potencijal, stručno medicinsko osoblje, i te bi ustanove u ovom dijelu sigurno mogle odraditi kvalitetan posao.
(Nikola Grgurić)
Taj iznos debelo preplaćenih kuna, da stvar bude još crnija, legao je na račun izvođača koji je u stečaju pa se šanse da se novac ikada vrati rapsku gradsku blagajnu svode na minimum.
Gradonačelniku Grguriću postavili smo jednostavno pitanje: Gdje je zapelo s dovršenjem Doma za starije i nemoćne na Rabu i nazire li se riješenje na horizontu?
– Puno je razloga zašto je ovaj Dom i njegovo dovršenje postalo problematično, od samog projekta, upitne funkcionalnosti onoga što je ovdje zamišljeno, do pokazatelja ekonomske isplativosti, znate i sami da je u Domu predviđen 31 krevet, a da cost benefit analiza nije pokazala rezultate koji bi zadovoljavali.
Velik problem stvara i taj iznos od milijun i 600 tisuća kuna koji je plaćen za radove, koji ovdje, eto vidite i sami, nisu napravljeni, nema unutarnjih otvora, nema klima uređaja u jednom dijelu, nema puno stvari koje su prema troškovniku i plaćenim računima morale biti tu.
Problem je i u tome što je prije dvije i pol godine procijenjeno kako za završetak ovoga Doma nedostaje još oko 2 milijuna kuna. Međutim, čak i kada bi se radovi dovršili, treba vidjeti na koji način bi Dom mogao biti stavljen u funkciju. Drugim riječima, Grad je, obzirom da je to njegova imovina, spreman investirati, spreman surađivati, međutim dio koji se tiče stavljanja u funkciju Doma za starije i nemoćne ovdje na Rabu, a u tome smo se složili s predstavnicima Udruge rapskih umirovljenika, trebao bi biti u nadležnosti županijskih institucija. Naime, Županija na Rabu ima više ustanova koje imaju svoj potencijal, stručno medicinsko osoblje, i te bi ustanove u ovom dijelu sigurno mogle odraditi kvalitetan posao.
Od naše inicijative prošlo već jedanaest godina i od kada sam ja predsjednica Udruge mi na tome inzistiramo. Tada smo doduše računali da će do dovršenja i stavljanja u funkciju Doma za starije proteći maksimalno 5 godina, no to se nažalost nije dogodilo. Sada smo se dogovorili s gradonačelnikom oko zajedničkog prijedloga da se Dom da u nadležnost Županije i ja vjerujem da ćemo imati rezultate od kojih će svi imati koristi i da će do riješenja doći u nekom razumnom vremenskom roku.
(Marija Mateša)
Grad, od kada sam ja gradonačelnik, u dovršenje zgrade Doma za starije i nemoćne nije htio ulazili prvenstveno zbog nedoumice oko tih milijun i 600 tisuća kuna. Zatražili smo sudsko osiguranje dokaza nakon čega možemo početi sa završetkom. Međutim, vidite i sami, da su radovi prilično “isfušareni” i da ne samo da bismo sada trebali 2 milijuna kuna za opremu i završetrak radova, već je potrebno sanirati brojna oštećenja, poput sanacije krova kojeg je značajno oštetila nedavna bura. Kad smo došli vidjeti situaciju nakon bure, ustanovili smo da je čitav krov napravljen krajnje nestručno i da niti jedna građevinska tvrtka ne želi na njega poslati svoje radnike, jer su postojeće kupe stavljene na obične letve, bez dasaka, pa je jako nesigurno po njima hodati i jednostavno smo došli u poziciju da ćemo morati skinuti kompletan krov i vratiti ga natrag na način kako to struka nalaže. Međutim, ponavljam, sve se to da napraviti, no nas sada više zanima onaj drugi dio, a to je funkcioniranje Doma, kvaliteta usluge našim sugrađanima treće životne dobi. Veseli me da smo, nakon puno razgovora, pa i razmimoilaženja, i drugačijih mišljenja, danas zauzeli jedan zajednički stav s Udrugom umirovljenika. Zatražit ćemo jedan sastanak u Županiji s našim županom, i ja vjerujem da ćemo svi malo ohladiti glave i da ćemo zajedno doći do riješenja, dogovoriti se i konačno nakon izgubljenog desetljeća ovu priču oko Doma na Rabu privesti kraju.
Evo koji su bili prvi dojmovi predsjednice Udruge umirovljenika otoka Raba, gospođe Marije Mateša koja je zajedno sa svojim kolegama iz Udruge obišla unutrašnjost Doma:
– Ja sam razočarana sa svime, nakon svih ovih godina, svih događanja i ulaganja, na kraju zatičemo ovakvu situaciju.
Vidjeli ste kako izgledaju sobe i sanitarije, osobito u sobama kraj kojih na zidu piše da su predviđene za nepokretne osobe. Kako to vama izgleda?
– Ne znam što bih rekla, grozno, to tako jednostavno nije trebalo biti, osobito ako se uzme u obzira da se sve skupa još jednom razbijalo kako bi se prostor kvalitetnije prilagodio potrebama starijih i nemoćnih osoba kojima je i namijenjen, i eto, opet je napravljeno onako kako se to nije smjelo napraviti. Tu su uložena velika sredstva koja su sada zaleđena i zaista je vrijeme da se nešto poduzme i da se Dom što prije stavi u funkciju.
Prije 11 godina bili ste, skupa sa svojim kolegama, oduševljeni odlukom da se krene u gradnju ovakvog objekta u kojem je Udruga umirovljenika trebala dobiti svoj prostor za druženje, možete li se prisjetiti kakva su tada bila vaša očekivanja, koliko ste tada mislili da će trajati gradnja?
– Da, od te je inicijative prošlo već jedanaest godina i od kada sam ja predsjednica Udruge mi na tome inzistiramo. Tada smo doduše računali da će do dovršenja i stavljanja u funkciju Doma za starije proteći maksimalno 5 godina, no to se nažalost nije dogodilo. Sada smo se dogovorili s gradonačelnikom oko zajedničkog prijedloga da se Dom da u nadležnost Županije i ja vjerujem da ćemo imati rezultate od kojih će svi imati koristi i da će do riješenja doći u nekom razumnom vremenskom roku. Mi umirovljenici očekujemo ovdje naše prostore u okviru Doma, i to nas jako veseli, pa smo dvostruko zainteresirani da se ova priča na što bolji način privede kraju.
