Piše: Gordan Šerkinić

Pogled u dubinu zemlje

Duboka rupa urezana u padinu sve do vrha brijega, otvorila je pogled u dubinu zemlje, u slojeve iz daleke prošlosti, iz razdoblja eocena (prije četrdesetak milijuna godina) koji su svo to vrijeme ležali skriveni pod travom i zemljom, a u kojima se i danas nalaze fosilni ostaci života iz razdoblja kad se duboki ocean Tethys počeo oplićavati i polako nestajati. Uzrok tome nestajanju oceana bila su velika, globalna tektonska kretanja Alpske orogeneze koja su vremenom izdigla Alpe i naše Dinaride, Karpate i gorja sve do Himalaje i dalje do Kineskog mora. U tom globalnom kretanju i izdizanju, naš je mali dio planete pod pritiskom Afrike koja se počela kretati prema sjeveru i gurati ploče ispred sebe, počeo popuštati i počelo je veliko izdizanje slojeva i dinaridskog gorja koje traje i danas.

Okamenjeni ostaci živućih organizama

U to doba dok je Velebit intezivno rastao, na toplim, palmama obraslim obalama toplog mora u podnožju, koje bi danas bilo najsličnije tropskim rajskim plažama Balija ili Maldiva, taložili su se slojevi i slojevi pijeska, koji se vremenom okamenio i u sebi zauvijek sačuvao ostatke tada živućih organizama, u prvom redu foraminifera, malih jednostaničnih zanimljivih organizama koji su živjeli u velikom broju u tom moru.

 

Slojevi starijih stijena otkopavanjem ugledali svjetlo dana

Ostaci eocenskog svijeta, izdizanjem Velebita i otoka, spuštanjem razine mora i prolaskom vremena su izašli na kopno. Novi i novi, mlađi slojevi tla nastali trošenjem tih starih stijena su se taložili i da nije bilo otkopavanja za potrebe gradnje, slojevi starih razdoblja možda nikad više ne bi ugledali svjetlo dana.

Zanimljivi su u prvom redu zato jer nam danas jako dobro pokazuju kakvo je bilo more u kojem su živjeli obzirom na slanost i temperaturu, ali i zbog svojih oblika pa i veličina. Jedan od poznatijih lokaliteta u blizini na kojem se može pronaći jako veliki broj tih organizama je plaža u Loparu, gdje iz eocenskih stijena erozijom maleni organizmi ispadaju i talože se po dnu mora, ali i po plaži. Veličine su od par milimetara a najveći pronađeni su bili veliki i preko 10 centimetara što je za jednostanični organizam ipak ogromna dimenzija.

Uz njih u morima tog razdoblja, živjele su i školjke, puževi, koralji, spužve, mahovnjaci, rakovi, ribe i svi organizmi koji i danas žive u morima.

Ostaci takvog svijeta, izdizanjem Velebita i otoka, spuštanjem razine mora i prolaskom vremena su izašli na kopno. Novi i novi, mlađi slojevi tla nastali trošenjem tih starih stijena su se taložili i da nije bilo otkopavanja za potrebe gradnje, slojevi starih razdoblja možda nikad više ne bi ugledali svjetlo dana.

 

Ugrabi dan!

Uskršnji produženi vikend kad se na gradilištu budućeg centra nije radilo, pokazao se kao pun pogodak i super prilika za pogledati što skriva dubina zemlje. Već na samom ulasku u gradilište mogla su se vidjeti tri različita tipa stijene, koji su ukazivali na različite uvjete taloženja, čak i na tako malom prostoru od pedesetak metara.

Prve stijene su smeđi pješčenjaci u kojima se nalaze tanji slojevi bogati s foraminiferama. Slojevi su izuzetno tvrdi i čvrsti i jako ih je teško čekićem razbijati. Uz njih, dolaze sivkasto-smeđi sitnozrnati pješčenjaci čija sivkasta boja pokazuje kako je u blizini postojao prostor u kojem su vladali uvjeti s manje kisika, više tamnog, organskog mulja. U tim stijenama je očito kako je količina fosila puno manja, gotovo pa ih ni nema.

I za kraj, ispod svih njih, u dnu iskopane rupe, pojavljuju se tanko uslojeni crno-sivi lapori i uslojene gline. Iako je taj dio iskopa bio najblatniji i najmanje privlačan za obilazak, u sloju debljine nekih 2 metra, već s par metara jasno su se vidjele bijele mrlje koje su privukle pažnju.

 

Što se bijeli na tamnosivoj stijeni?

U vrlo kratkom roku, stijena veličine jednog metra pretvorena je u sitne komadiće, a na novinama su stajala četiri krasna pužića i ostaci dviju školjaka.

Dolaskom bliže postalo je jasno kako se radi o fosilnim ostacima puževa i školjaka čija se bijela boja jasno isticala na tamnosivim stijenama. Odmah prvim udarcem po stijeni, ona se otvorila i u kamenu se pojavio ostatak predivnog puža. Pa još jednog, još jednog. U vrlo kratkom roku, stijena veličine jednog metra pretvorena je u sitne komadiće, a na novinama su stajala četiri krasna pužića i ostaci dviju školjaka.

 

 

 

 Vrećica puna uzoraka

To je bio „poziv“ za daljnje traganje. Kamen po kamen, okretanje, udarac čekićem, malo odklesavanja i vrećica uzoraka je bila zadovoljavajuće puna. 

•  Neki od najzanimljivijih nalaza su na slijedećim fotografijama. Puževi i školjke iz eocena:

• Ono što se može izdvojiti kao posebno zanimljiv nalaz, ostatak je zuba neke ribe:

Kratkotrajan uvid u fosilno bogatstvo otoka Raba

Iako će daljnjom izgradnjom trgovačkog centra, koja bi trebala završiti do lipnja, slojevi s fosilnim ostacima vjerojatno postati nedostupni za daljnja istraživanja, već i ovaj kratki uvid u dubinu otoka Raba govori o prirodnom fosilnom bogatstvu koje se nalazi u stijenama ispod površine zemlje. To posebno pruža motivaciju potencijalnim istraživačima, da se i na drugim mjestima gdje će se iskopavati stijene za gradnju objekata, mogu pronaći vrijedni nalazi koji bi jednog dana mogli postati dio sveobuhvatne paleontološke zbirke otoka.