Foto: Foto: Ivica Hodak
Večer u kojoj je svatko u publici mogao pronaći svoj smisao u životu, otvorila je Cvijeta Pahljina, dr. med. spec. psih., logoterapeut. U uvodnom govoru zainteresirala je sve okupljene govoreći o samoj biti logoterapije, njenim začecima te studiju logoterapije koji je oformljen od začetnika ove psihoterapije Viktora Frankla. Govoreći o duhovnoj vrijednosti neponovljivog pojedinca otkrila nam je kroz koje je sve patnje prošao Frankl i u tim kušnjama pronašao značenje i smisao svog života.
Uvodeći nas u osnove teorije logoterapije, dr. Pahljina prepustila je riječ profesorici Rosandi Krstinić – Guščić. Njezin rad, naslovljen ”Od psihoanalitičke psihoterapije do logoterapije u radu sa djecom i adolescentima” branio je tezu uspješnog implementiranja logoterapije u klasičnu psihoterapiju. Sve učestaliji dehumanizirani pristup u liječenju potrebitih, u logoterapiji je dobio ono ljudsko, što ne odbacuje klijenta niti ga sedira lijekovima, već kroz posvećenost budi novu neslućenu dimenziju u čovjeku koje nije bio ni svjestan.
Determinirajući pojmove iz logoterapije kroz provlačenje labirintima klasične teorije, profesorica je uspješno obranila tezu o učinkovitosti logoterapije i primjeni iste u radu s djecom iznoseći nekoliko primjera seansi koje je vodila. Kruna njezinog izlaganja bila je Mia Marušić koja je umjesto profesoričinog rezimea dala svoje viđenje današnje situacije nudeći zdrava rješenja u ovom nezdravom, ali ozdravljivom društvu. Dvanaestogodišnja djevojčica svojim zapaženim govorom posramila je sve nas okupljene i dovela nas do pitanja: Kako mi, kao pojedinci, na lokalnoj razini možemo učiniti više i bolje za svoj mikrokozmos, djecu i njihovu ali i našu budućnost? Mia je ispraćena gromoglasnim pljeskom i odobravanjem.
Aplauzima su ispraćeni i ostali govornici. Književnik i novinar Krešimir Butković branio je svoj rad ”Snaga logoterapije u mom stvaralaštvu”. Odlučio se na prilično drugačiji pristup obrani. Naime, da ne bi ponavljao sve prethodne termine, prepustio se tipičnom logoterapijskom pristupu – improvizaciji, te dramatičnim početkom o besmislu naveo sve okupljene da razmisle o smislu svog postojanja. Govoreći i dajući primjere o noogenoj neurozi, egzistencijalnom vakuumu ili prkosnoj moći duha, utkao je te termine kroz svoj književni i novinarski rad, no i cijelo vrijeme je i nas same navodio da razmislimo o svojim limitima i što sve možemo učiniti za sebe i druge iz ljubavi, autotranscendencije, ili vlastitog dišpeta u kojem se postavljamo u ulogu borca protiv vlastite sjene koju nadilazimo i pobjeđujemo kroz prapovjerenje, još jednog logoterapijskog termina.
Diplomanti su uputili posebne zahvale svojoj profesorici, mentorima, kolegama, ali i obiteljima. U ime Udruge Logos – Hrvatske udruge za logoterapiju, dr. Pahljina podijelila je diplome uspješno diplomiranim logoterapeutima prvog stupnja te ih pozvala na četvrtu godinu, autobiografsku, nakon koje stječu zvanje logoterapeuta s internacionalnom licencom.
Spomenimo da su diplomanti bili nagrađeni Rapskom tortom slastičarnice Vilma, cvijećem cvjećarnice Murtela, kojima su se od srca zahvalili te su posebnu zahvalu uputili ravnateljici OŠ Ivana Rabljanina Rab Anamari Šarin koja je organizirala da sve bude tehnički savršeno, dok je učitelj Alen Marković iz Srednje škole Markantuna De Dominisa osigurao sa svojim sjajnim učenicima lijep domjenak nakon promocije diplomanata. Ova večer bila je plodna jer su odmah uslijedile prijave za studij Logoterapije.
Zahvaljujući dr. Pahljini i rapskim logoterapeutima, otok je širokogrudno prihvatio logoterapeute tražeći novi, viši smisao uspinjući se k njemu, kako Frankl kaže: Jakovljevim stubama.
