Ovogodišnji 50. jubilarni susret, ovi veseli 65-godišnjaci započeli su već u subotnje jutro u Venerandi u Šarengradu, susrevši se sa školskim drugom Georgom Žeželićem, kojeg nisu vidjeli ni više ni manje nego 57 godina! Bilo je tu prisjećanja na bezbrižne dane ranog djetinjstva provedenog u gradu Rabu, igre po Kaldancu, Dorki, šumi i doli na moru ispod sv. Andrije, na Veloj kameni ili na Banovoj vili, pod Mahačevom, simpatične uspomene na prve dječačke “ljubavne” poruke “Dođi na Pjacetu”, ispisane nevještim dječjim rukopisom, sjećanje na razne školske nepodopštine, nestašluke, zbog kojih se redovito nakon nastave “ostajalo u kazni”!

 

Okupljanje na Pjaceti na kojoj je sve počelo

Pedesetu obljetnicu nastavili su tradicionalnim okupljanjem na Pjaceti oko 8 navečer, susretom starih školslih drugova i dugogodišnjih prijatelja uz ćakulicu, duhovite originalne opaske i domaće doskočice, većinom muških članova ove razigrane družine. Nakon zajedničkog fotografiranja na skalama sv. Justine, fotograf Goran Novotny slavljenike je svojim objektivom uhvatio i ispred stare ambulante na Pjaceti, jer tamo je na 2. katu nekoć bilo rodilište u kojem su rođeni baš svi iz generacije VIII.c, a oni su:

Zdenka Antešić, Zdenko Balen, Vladimir Berket, Zoran Debelić, Davor Dumičić, Josip Faflja, Marija Godinić, Mirjana Gulić, Marija Gušćić, Boris Halović, Ivica Kac, Ida Kaldana, Josip Macolić, Nada Macolić, Ivan Marijan, Perica Matušan, Dragan Padovan, Josip Padovan, Nada Padovan, Danica Ribarić, Zdenka Ribarić, Jadran Santini, Željko Stojić, Boris Stojnšek, Nenad Stojnšek, Dragan Šimičić, Blaženka Španjol, Božidar Španjol, Đurđa Španjol, Marica Španjol, Nada Španjol, Ružica Španjol, Tristan Tonković, Vlasta Vidas, Zdenko Vidas – Osnovna škola “Vlado Vukušić”, Rab – VIII.c razred, školska godina 1968./69. – razrednik: Marijan Dragozet

 

 

Druženje je nastavljeno svečanom večerom u restoranu Gardens uz muziciranje gospodina Franje Štokića.

 

U kratkom pozdravnom govoru svojim prijateljima se obratila Vlasta Vidas kazavši:

“Dragi moji, zaista se veselim vidit nas okupljene u velom broju, pogotovo ovako vesele i razigrane. Prenosim vam srdačne pozdrave gospodje Ruže Dragozet, supruge naseg razrednika, uz želju da se još dugo godina ovako nalazimo jer da to samo mi moremo ovako! Pripremih vam jedan mali podsjetnik na naš jubilarni susret sa slikama i meni omiljenim stihovima, izrekama, a jedna od njih je: “Radije bih hodala s prijateljem u mraku, nego sama na svjetlu.” Ne znam pamtite li lekciju o Helen Keller na satu engleskog jezika u 7. ili 8. razredu i našu nastavnicu Dunju Šporer? Svih ovih godina dok sam i ja radila u školi, upravo te riči bile su neki moto kad bih počela rad sa mojim učenicima; to gajenje prijateljstva i tih nekih plemenitih osjećaja jednom pročitah i držim se toga da sam najbolje prijatelje stekla do svoje 14-15 godine – a to ste vi! Puno sam putovala i živila izvan Raba, ali doma sam se uvik rado vratila, jer sam znala da među svojim školskim drugovima imam najvjernije prijatelje, i hvala vam na tome! Želim, kao i svi vi, da se ovako i dalje nalazimo veseli i “mladi” razdragani, a kako mi je napisala nasa Zdenka Ribarić Krisković “mi smo jedna”luda” i uspješna generacija i za sobom ostavljamo svoj trag, svoju dicu i unučad kao i svoju osobnost i tu posebnost naseg drugarstva, o kojem će i drugi pričati i to nam je na diku i čast!”

 

Sedam svjećica na torti za prijateljstvo od sedme godine

Nakon kratkih pozdravnih riječi, uz pjesmu “Milena, generacijo moja” nazdravilo se šampanjcem i fešta je nastavljena uz hitove njihove mladosti i omiljene domaće hitove: Ne diraj moju ljubav, Ako me ostaviš, Ružo crvena – pivalo se na sav glas i veselo tancalo. Oko ponoći uz ritmove slavljeničke pjesme “Sretan rođendan”, puhale su se svjećice na torti, ne njih 50, vec samo 7, jer toliko su godina imali kad je pocelo njihovo prijateljstvo daleke 1961.!

 

Veselje je rasplamsala Grdoviceva “Da je meni u zivotu dobit sedmicu na lotu” i tako redom: red plesa, pjesme, smijeha, šale, fotografiranja selfija za uspomenu na još jedan nezaboravan susret. Pa iako nitko iz generacije VIII.c još nije dobio sedmicu na lotu, oni su dobili nešto puno, puno vridnije,:ono iskreno prijateljstvo iz školskih klupa, divne nezaboravne uspomene na lipe dane njihovog rapskog ditinjstva i mladosti.

 

A tako pivajuci “Zoru bilu” slavljenike je skoro i dočekala zora pa neka ovim Camusovim stihovima koje im je ove godine u pozivnici na susret, zapisala Vlasta, predsjednica razreda te šk.g.1968./ 69., i idućih godina nastave svoja tradicionalna druženja:

“Ne hodaj iza mene;

možda te neću voditi.

Ne hodaj ispred mene;

možda te neću slijediti.

Samo hodaj pokraj mene

i budi moj prijatelj.”