Home Vijesti Rab – Lopar | Marijinim koracima ususret našim svitanjima

Rab – Lopar | Marijinim koracima ususret našim svitanjima

0
Rab – Lopar | Marijinim koracima ususret našim svitanjima

Foto: Napisala i snimila: Ružica Kaštelan

Katkada, zato što nismo sposobni činiti velike stvari i herojske podvige, zanemarujemo one malene koje su nam dostižne i koje su vrlo plodonosne na putu duhovnog napretka, putovanjima prema našim svitanjima, a koje donose toliko radosti, mira, povjerenja, predanosti, po kojima se potpuno prepuštamo Božjim rukama, uvjerenju kako su svi razlozi za gubljenje mira – loši razlozi.

 

Rab danas oglas

I krenuli smo iz Supetarske Drage, a bilo nas je iz svih mjesta Raba, svaki sa svojim ruksakom i svaki sa svojim mislima, nakanama. U nedjelju 24.05. rano poslijepodne, okupivši se ispred župe sv. Petra, krenuli na svoj put, hod, krajolikom u kojem se izmjenjuje kamenjar, brnistra u cvatu, borova šuma sa svojim opojnim mirisima, intenzivnijima od svakog parfema. A krenuli smo kako bi osjetili unutarnji mir, taj Božji dar za kojim treba stalno tragati i njemu težiti. No naša dobra volja za pješačenjem i molitva desetica Marijine krunice na putu već je dostatan uvjet mira.

 

Predvođeni dekanom Raba, mons. Mladenom Mrakovčićem, krenuli smo Premužićevom stazom do Lopara, svetišta Marijinog, stoljetnog zavjetnog mjesta molitve i vjere, jer ne broje se propješačeni kilometri, nego sloboda, mir, do koje nas vodi izlaz i putovanje. Zato smo hodali i penjali se polako, pjevajući marijanske pjesme, neke dionice šutke sa svojim mislima, predajući svoje nakane, jer u hodu nam postaje jasno što je pravi cilj našega života; mi smo na putu u ovom životu. Krećući na put, tražili smo cilj pa i smisao, predajući svoje osobne molitve, strahove, strepnje koje su uzdižići se prema nebu poput dima koji leluja, ipak nalazile svoj put prema nebeskim visinama, jer aspekt hoda kratko je sažet u pitanju i odgovoru: „Kamo mi idemo – uvijek kući.“

 

Molili smo Marijinu krunicu, litanije, jer u pauzi hoda imali smo želju stopiti se s prirodom, susresti se s njome jasnije nego inače u svakodnevici, a sve s vjerom je to na takvim mjestima moguće, jer naše motive su molbe u određenim nevoljama, nada u prosvjetljenje i duhovno jačanje, pouzdanje, njih je skupa s našim željama vjetar u lahoru pronosio da stignu do „cilja“.

 

 

Hodeći po kamenitim, travnatim, uskim i širokim šumskim stazama, stigli smo do svetišta Gospe Loparske gdje su nas dočekali mještani moleći ružarij – molitvu krunice koja datira još iz 14 stoljeća. Domaćin, župnik u Loparu vlč. Frane Brozić izrekao je zahvalu svim sudionicima što već tradicionalno, dugi niz godina, u svibnju planinarski hodočaste po prelijepim rapskim brežuljcima do svetišta Gospe Loparske.

 

Svaki put je put promjene, jer ako nisam sposoban činiti velike stvari, neću se obeshrabriti, nego ću činiti one malene! Katkada, zato što nismo sposobni činiti velike stvari i herojske podvige, zanemarujemo one malene koje su nam dostižne i koje su vrlo plodonosne na putu duhovnog napretka, putovanjima prema našim svitanjima, a koje donose toliko radosti, mira, povjerenja, predanosti, po kojima se potpuno prepuštamo Božjim rukama, uvjerenju kako su svi razlozi za gubljenje mira – loši razlozi.

 

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime