– Prvi puta bilo je to u vremenu od 30. rujna do 1. studenog prošle godine. Bio sam zapovjednik četveročlane posade na brodu „Sv. Dujam“, s kojim smo bili stacionirani na grčkom otoku Chios, udaljenom cca 4 milje od Turske obale. Naša je zadaća bila da u sklopu akcije Poseidon 2015., pružimo potporu Grčkoj u provedbi zadaća traganja i spašavanja migranata i izbjeglica na području istočnog Sredozemlja. 
Nakon iskustva koje sam stekao u ovoj akciji ja sve te nesretne migrante i izbjeglice doživljavam prije svega kao ljude u velikoj nevolji, rekao nam je u razgovoru Debelić. Mi smo brodom „Sv. Dujam“ u nekoliko akcija na sigurno prevezli 823 migranta i sretan sam što tijekom tih akcija nismo imali niti jednog utopljenika ili poginulu osobu.

O brodu „Sv. Dujam“ i posadama u akcijama spašavanja

Službeno plovilo “Sveti Dujam” izvorno je namijenjeno za nadzor državne granice na moru. Dužina mu je 13,76 metara, pokreću ga dva diesel motora snage 492 kW, dok mu je trajna brzina 27 čvorova. Opremljen je dodatnom navigacijskom i komunikacijskom opremom, a na njega, uz posadu, može stati još 50 ljudi. Članove posade u akcijama spašavanja izbjeglica činili su pripadnici pomorske policije iz PU primorsko-goranske, splitsko-dalmatinske, zadarske i šibensko-kninske koji su se izmjenjivali u turnusima od mjesec dana po osam članova posade, a u smjeni su radila po četiri člana. Tri policajca časnika za vezu u smjenama od po mjesec dana obavljala su zadaće prijenosa informacija između policijskog plovila na operativnom području i ICC-a (International Coordination Center) koji je stacioniran u Pireju.

Prljava zarada na sudbinama nesretnika

– Iako je riječ o vrlo spretnim i domišljatim krijumčarima, koji ljude prevoze uglavnom u gumenjacima, naša je posada uspjela uhapsiti jednog ilegalnog brodara, izvjesnog Mustafu, i predati ga grčkim vlastima na daljnju „obradu“. Upravo je njemu jedna iznemogla tročlana obitelj za tu kratku i veoma opasnu plovidbu morala platiti traženih 5.500 EUR-a.
Nije moguće realno suditi o migrantima i izbjeglicama temeljem viđenog na reportažama i vijestima s TV ekrana. Kada vidite te nesretnike uživo, doživite na licu mjesta njihove strepnje, dječje suze, bol, neizvjesnost, nemoć, onda je dojam bitno drugačiji. Pravila službe, nastavio je Debelić, ponekad su prekruta, jer nemoguće je ne primiti u kabinu broda majku s promrzlim malim djetetom, iako to ne bismo smjeli. Ljudi su to poput nas, skromni i zahvalni na svakoj ukazanoj pažnji i pruženoj sitnici.

Posada br. 2 policijskog plovila „Sv. Dujam“

– U posadi broj 2 “Sv. Dujma”, osim mene na funkciji zapovjednika, ili kako se to među pomorcima kaže – “barbe”, posadu su činili još Lošinjanin Robert Karamazan kao upravitelj stroja i dva mornara, Zadrani Mirko Ćosić i Tomislav Antišin. No bez obzira na naša službena zaduženja, shodno potrebama svi smo mi na brodu bili mornari.

Sa svojih 58 godina najstariji član posade

– Ja sam posebno ponosan da sam se kao najstariji član obiju posada “Sv. Dujma” mogao ravnopravno nositi s mladošću na brodu, pa se iskreno nadam da će tako biti i idućeg puta kada s tim istim humanim ciljem isplovim kao zapovjednik jedne od posada na policijskoj brodici „Trsat“.

Inače, po povratku s akcije u Egejskom moru službeno nas je primila i ravnateljica Policijske uprave PGŽ-a Senka Šubat, i doista je bilo lijepo čuti njezine pohvale na naš račun, kao i izjavu da smo mi ono najbolje što hrvatska policija ima.