Ispiši ovu stranicu
Utorak, 27 Travanj 2021 13:13

Monaško posvećenje u benediktinskom samostanu u Rabu | Moj mir – moja tama postala je svjetlost

Napisao/la Ružica Kaštelan
Ocijeni sadržaj
(5 glasa/-ova)
Monaško posvećenje u benediktinskom samostanu u Rabu | Moj mir – moja tama postala je svjetlost Napisala: Ružica Kaštelan | Foto: Sanjin Badurina Piloto

Naše je vrijeme – vrijeme nemira i zabrinutosti. To je vidljivo u svakodnevnom životu, a često se pokazuje i na području kršćanskoga i duhovnoga života. Naše traženje Boga i svetosti, kao i služenje bližnjemu, često je nemirno i tjeskobno, umjesto da bude puno pouzdanja i mira. A jedino čovjek koji uživa unutarnji mir može djelotvorno pomoći svojemu bližnjemu. Kako prenijeti mir na druge ako sami nismo u miru? Kako će mir vladati u obiteljima, u društvu, među ljudima ako najprije ne vlada u srcima?

Živjeti u gradu gdje znaš da svaki čas, svaki trenutak netko moli, netko nas zagovara pred Gospodinom, to je velika milost. I zato smo zahvalni za korak sestre Marije Gertrude, i sestrama u rapskom samostanu koje su pripomogle rastu ovog zvanja, omogućile da se rascvjeta, da dođe do svoje punine“ - (biskup mons. Ivica Petanjak)

 

Pa je monaško posvećenje bila radosna vijest za čitavi otok Rab. Sestra Marija Gertruda (Jagoda) Sirovica, odlučila je svoje srce, dušu, uz rečenicu: "Jedno srce i jedna duša", predati Bogu na raspolaganje do kraja svog života. A euharistijsko slavlje s obredom monaškog posvećenja u samostanskoj crkvi sv. Andrije, ap. u Rabu, 16. travnja, predvodio je biskup mons. Ivica Petanjak, uz koncelebraciju otočkih svećenika.

 

U pjesmi predanja s. Marije Gertrude: „Primi me Gospodine po riječi svojoj i živjet ću, i nemoj da se u svojoj nadi postidim“, njezin zvonki glas odjekivao je u svim srcima i dušama prisutnih. Trenuci stopljeni u ljubavi, trenuci vremena i vječnosti uključeni jedno u drugo i stajali su tako u intimnoj relaciji kao stvorenje sa svojim Stvoriteljem. S. Marija Gertruda je znala da ju je Bog „našao“ i preostalo joj je jedino dopustiti da ta spoznaja prožme njene različite stupnjeve svijesti i uživala je u tim trenucima prepuštajući se, te je njeno lice odisalo radošću, smirenošću, predanjem jer je bila Bogom zahvaćena.

 

Sestra Marija Gertruda ( Jagoda ) Sirovica, osb, rođena je u Šibeniku 23. svibnja l972. godine, gdje je i završila osnovnu, te srednju medicinsku i glazbenu školu, A studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završava l996.g. Nakon rada na zamjenama, zapošljava se u dječjem vrtiću: „Šumska jagoda“ gdje je radila kao psihologinja 13 godina. Te 2008. godine sestra Marija Gertruda, tada još Jagoda, doživjela je obraćenje i tada je počeo njezin ulazak u katoličku vjeru i otvaranje Božjim putevima. Euharistija, molitva, klanjanje – postajali su sve snažnije prisutni u životu sestre, te je spoznala da život u svijetu, iako lijep, bogat i vrijedan, više nije ono što ispunjava njeno srce i dušu i gdje se osjeća pozvana.

 

 

...u molitvenom životu je ljubav cilj, ali i zajedno s vjerom i nadom, glavno sredstvo molitve.

Bez ikakvog iskustva ili poznavanja benediktinstva i Pravila reda stupa u kontakt s časnom majkom, opaticom Marijom Marinom Škuncom iz samostana benediktinki sv. Andrije apostola na Rabu i dolazi na monaško iskustvo 2013.g, te postaje postulanticom 2014.g. i od tada je počela formacija u monaškoj, benediktinskoj duhovnosti, različitim duhovnim vježbama, nagovorima. Benediktinski način života s jedne strane i zahtjevi klauzurnog života u zajednici s druge strane, postepeno (…a spoznala sam da je ovo i ovdje moje mjesto i da tu pripadam….) su je učvršćivali u odluci i želji da svoj život potpuno posveti molitvi za Crkvu i spasenje duša, te uroni u Vazmeno otajstvo Gospodina.

 

Kada je srce otvoreno, kada se ljubav prelijeva – što može biti snažno, ali i neobično nježno, budući da su gibanja božanske ljubavi katkada skoro neprimjetna, ali se ljubav ipak prelijeva jer je srce budno i pozorno - tada se srce jednostavno prepušta toj ljubavi koja se izlijeva i samo ju prihvaća i daje one odgovore koje ta ljubav u nama potiče.

 

A biskup mons. Ivica Petanjak u svom obraćanju je između ostalog rekao: „Ovo je za sestru Mariju Gertrudu veliki dan, najveći dan, može se usporediti sa novim rođenjem, jer je odlučila otići iz svoje svakodnevice, ući u samostan, i položiti svoje doživotne zavjete, primiti monaško posvećenje. Ovo je veliki znak da još uvijek ima osoba koje su spremne sav svoj život, svega sebe posvetiti Bogu. I to u jednom kontemplativnom redu, kojemu je prvenstvena zadaća molitva. A živjeti u gradu gdje znaš da svaki čas, svaki trenutak netko moli, netko nas zagovara pred Gospodinom, to je velika milost. I zato smo zahvalni za korak sestre Marije Gertrude, i sestrama u rapskom samostanu koje su pripomogle rastu ovog zvanja, omogućile da se rascvjeta, da dođe do svoje punine“.

 

Ovaj otok, regija, naša domovina, zadobila je novu – moliteljicu – jer molitva je jedno od povlaštenih mjesta na kojima se ljubav izražava, produbljuje i pročišćava. Molitva je divna i učinkovita škola ljubavi. To je škola strpljivosti, vjernosti, poniznosti i pouzdanja. To je škola ljubavi prema Bogu i bližnjemu, ali i prema samome sebi. Jer u molitvenom životu je ljubav cilj, ali i zajedno s vjerom i nadom, glavno sredstvo molitve.

 

Hvala sestri Mariji Gertrudi na odluci da moli cijeli svoj život za sve nas, posebno za sve žitelje otoka Raba.

Pročitano 3501 puta