Foto: Foto: Sanjin Badurina i Ruža Kaštelan
I redale su se pjesma za pjesmom: “Vjerujem, Jeshua, Ime ti je Sveti, Cijeno neprocjenjiva, Ti si mene prvi ljubio”, dok je sunce lagano zapadalo inspirativnim krajolikom, a mi smo se prepuštali tom miru, molitvenoj pjesmi. Imali smo duboko uvjerenje da smijemo vjerovati kako je Bog s nama, u svemu što nam se događa i kako njegova volja sve može osmisliti.
„O ti cijeno neprocjenjiva
Vatrena čežnjo moga spasenja
Što u grudima si od ljubavi bujala
U smiraj ušla kad si se za nas prolila“ (iz pjesme Cijeno neprocjenjiva)
Jer svaki trenutak proživljen u ljubavi jest vječno trajanje, vječno vrijeme. Naš odnos prema Bogu odlučuje hoće li vrijeme biti podređeno prolaznosti ili će svaki trenutak biti kap iz mora vječnosti. Bili smo zahvaćeni pjesmom, koja je odzvanjala prostorom i prenosila zvonikom, koji tamo stoji još od trinaestog stoljeća, a iz naših srca prelijevale su se neke nove radosti, predanja, kao da su se otvarala vrata u vječnost, u ljubav, jer kad se otvore ta vrata, druga se otvaraju sama od sebe.
Vlč. Saša Malović se oduševljeno i vrlo emotivno zahvalio svima koji su svojim dolaskom uzveličali koncert i uljepšali vrijeme pred blagdan patrona župe sv. Petra, a i vrijeme pred početak sezone koje će sigurno biti naporno. Zahvalio se domaćinima, Dražanima, svim prijateljima ove župe koji su došli sa svih strana, prijatelj iz Rima, svećenik, prijatelj iz Zadra, sa otoka Ugljana, došli su iz Zagreba, Lošinja, vlč. Laurent Kružić, mr. sc. pastoralne teologije iz Rijeke, koji je predvodio trodnevnicu prije blagdana, kao i onima koji su došli na odmor, da zajedno slave Gospodina kako bi nam život bio malo ljepši u ljubavi i istini i iskrenom zajedništvu, te je iskazao hvalu pokroviteljstvu Grada Raba, gradonačelniku, Pučkom otvorenom učilištu, Pekarnici Vilma slastice, Caffe baru Retro, video studiju Piloto, udruzi Tunera i svima onima koji su se potrudili kako bi se mogao održati ovaj prekrasan, inspirativan koncert.
Stvoreni smo za ljubav, to je naš vječni život, i svaka mala iskrica ljubavi istovremeno je i iskrica vječnog života koji nam se daje ovdje i sada, i odlazili smo ispunjena srca. Naša je sadašnjost upijala vječnost – „Ono moje postaje vječno što je dano Tebi“, kaže pjesnik Tagore.
I hvala Alanu i Vanessi koji su nam donijeli sve te iskrice u plamenu i ispunili nam srca zrncima vječnosti.
