Home Vijesti Dirljiv oproštaj od dr. sc. Cvijete Pahljina – majke velike obitelji logoterapeuta

Dirljiv oproštaj od dr. sc. Cvijete Pahljina – majke velike obitelji logoterapeuta

0
Dirljiv oproštaj od dr. sc. Cvijete Pahljina – majke velike obitelji logoterapeuta

Foto: Foto: Hrvoje Hodak

 

Portal Rab Danas je 2016. godine objavio životni intervju s dr. sc. Cvijetom Pahljinom. Rođena je na Rabu 1943. godine, iza nje je ostalo šestero djece, a živjela je na relaciji Rab-Zagreb-Celje. Završila je subspecijalizaciju iz logoterapije Viktora Frankla kod prof. Elisabeth Lukas u Beču. O Logoterapiji je napisala: ”Psihoterapijska škola Viktora Frankla dala je dragocjeni doprinos medicini time što je vratila u antropološku sliku čovjeka njegovu duhovnu dimenziju.

Rab danas oglas

U 77.godini obranila je i svoj doktorat vezan uz logoterapiju na Učiteljskom fakultetu tada izjavivši: ”Nikada nismo previše stari da bi prestali s učenjem i nikada nismo previše mladi da bi s tim počeli.” Uvijek je isticala da je rođena na najljepšem otoku na svijetu – Rabu. Diplomirala na Medicinskom fakultetu i specijalizirala psihijatriju. Veličanstvenim ispraćajem u katedrali, misu je predvodio o. Dariuzs Nowak, a koncelebriralo je više svećenika. Među njima i vlč. Domagoj Matošević, rektor svetišta Majke Božje Bistričke (uz o.Nowaka dipl. logoterapeut) fra Stjepan Brčina, pater Mijo Nikić i drugi. Uz brojnu rodbinu, prijatelje, poznanike, doktorica je ispraćena i od svojih sadašnjih i bivših studenata logoterapije, a mi u cijelosti prenosimo oproštajni govor Sergija Đina Dražića u ime logoterapeuta koje je njezin odlazak duboko pogodio.

 

 

Dragi i poštovani svi, zahvalan sam obitelji Pahljina na pruženoj prilici, povlastici i časti da se našoj dragoj Cvijeti, u ime njenih mnogobrojnih studenata i asistenata, ovdje u Zagrebu, posljednji puta obratim. Tim više jer ima ovdje među nama i onih koji su vičniji „Riječi“ i „Peru“ od mene.

 

Draga naša Cvijeta,

zahvaljujemo Ti što si brojnim generacijama studenata logoterapije u Hrvatskoj i Sloveniji neumorno prenosila i tumačila riječi, misli i poruke slavnoga Viktora Frankla – oca logoterapije. Svoju odgovornu profesorsku misiju i zadaću Ti si odavno shvatila u potpunosti i posvetila joj velik dio svoga života.

 

To si činila na sebi svojstven način, metodički potpuno i jasno, izrečeno na topao ljudski način, umilnim glasom, jednostavnim riječima, punim topline i ljubavi, uz veliku požrtvovnost i trud koji si ulagala pripremajući se za to.

 

Onima koji o Franklu nisu ništa znali otvorila si nove poglede na život, njegove vrijednosti i njegov smisao. Onima koji su o njemu već nešto znali učvrstila si znanje i potaknula ih da još više saznaju. Onima koji su o njemu puno znali pokazala si kako da to znanje primijene u svome profesionalnom radu i kako da u struku unesu toliko potrebnu ljudskost, toplinu i osobnost – koje često nedostaju.

 

Pod Tvojom smo profesorskom, dirigentskom i redateljskom palicom, uz svesrdnu pomoć Tvojih asistenata, slušali prekrasna predavanja, Tvoja kao i drugih stručnjaka, bilježili ih, snimali i transkribirali, slušali i analizirali potresne ispovijedi pacijenata, radili i družili se u radionicama, odlazili na studijska putovanja, praktikume na planinama i otocima, pohodili domaće i strane kongrese logoterapeuta, gledali filmove, slušali pjesme, pričali priče, pjevali, gimnasticirali, glumili u igrokazima, i ne znam što sve nismo radili zahvaljujući Tebi. Darivali smo siromašnu djecu, pohodili bolesnu dječicu u specijalnoj bolnici, odlazili u samostane, čak smo i zatvore posjećivali zahvaljujući Tebi! Svugdje smo bili odlično primljeni i doživljeni, i naši posjeti tim potrebitim ljudima ostavili su u njima dubok trag. To znamo iz njihovih pisama zahvale i mnogobrojnih komentara. Igrom slučaja, ili možda ne, svoje zadnje predavanje održala si braniteljima iz Domovinskog rata 101. brigade, samo nekoliko dana prije svoje smrti. Tema je bila, zamislite: Kakav život živim danas? Kako želim umrijeti. Što želim ostaviti iza sebe?

 

U zadnjoj godini našeg studija, uz velik angažman Tvojih asistenata, imali smo, svaki od nas, priliku podsjetiti se na naše korijene – djedove i bake, naše roditelje, ali i detaljno analizirati naš život kroz djetinjstvo, školovanje i sadašnjost. Zapitali smo se kakva nam je budućnost i što od nje želimo i očekujemo. Konačno, razmišljali smo i o neumitnoj smrti, kao i o onome što ostaje iza svakoga od nas. Bila je to jedinstvena prilika da se suočimo sa svojom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću i da se u analitičkom dijalogu suočimo sa svojim pogreškama, ali i sa svojim vrijednostima, mogućnostima i dostignućima.

 

To nam je značajno pomoglo da zaokružimo svoje dosadašnje životno iskustvo, priznajući i mireći se s vlastitim pogreškama, da oprostimo sami sebi, i da tako izmireni sami sa sobom smognemo nove snage za mnogobrojne naše planove i ciljeve koje želimo ostvariti na dobrobit svoju i svojih bližnjih, odnosno svih onih kojima je naša pomoć i utjeha sada potrebna, ili će to biti u budućnosti. Čvrsto vjerujemo, mnogi od nas, da s takvom motivacijom neće nedostajati i toliko potrebna, neprocjenjivo vrijedna, sva ona pomoć „s visina“ kojoj se utječemo, ispunjeni pouzdanjem i radosnom nadom!

 

Ali, kolika li tek mora biti radost i zadovoljstvo Tvoje, draga naša doktorice znanosti i profesorice Cvijeta? To najbolje znadeš Ti i Onaj koji sve vidi i sve zna, onaj Kome odlaziš sada u neki bolji, ljepši, pravedniji svijet

 

Čujmo, za ovu prigodu izabrane, tri kratke misli o ljubavi i smrti koje nam govori Viktor Frankl:

  • „Kada u životu izgubimo sve osim gole egzistencije, gdje ćemo pronaći smisao? U ljubavi, jer ljubav je snažna poput smrti.”
  • „Ljubav doseže mnogo dalje od fizičkog voljenja osobe. Ona pronalazi svoje najdublje značenje u svojoj duhovnosti, unutar sebe same. Bio čovjek zapravo prisutan ili ne, bio on i dalje živ ili ne – sve to nekako postaje manje važno.“
  • „Stavi me poput pečata na svoje srce, ljubav je snažna poput smrti.“

 

Parafrazirajući Frankla, draga naša Cvijeta, Ti si našla smisao vlastitog života pomažući drugima da pronađu smisao u njihovim životima. Nebrojenim porukama i mislima poticala si nas da sveudilj otkrivamo smisao životnog trenutka u kojem se nalazimo, da širimo krošnju vlastitog drveta života, kako bismo primijetili zrake svjetlosti koje kroz njega dopiru.

 

U predgovoru svoje najopsežnije i najdublje knjige „Liječnik i duša“ Viktor Frankl je kao nadahnuće citirao tekst iz Biblije (Psalam 126,6, Pjesma povratnika iz sužanjstva), koji na latinskom glasi:

Euntes eunt et plorant,

semen spargendum portantes:

enientes vienient cum exsultatione,

portantes manipulos suos.

 

Nije slučajno da je ovaj tekst Frankl citirao na latinskom jeziku, jer je dosta teško prevodiv. Postoji nekoliko različitih prijevoda na hrvatski, ali se oni bitno razlikuju. Stoga sam si za ovu današnju prigodu dozvolio slobodu prevesti citirani tekst u slobodnom i prenesenom prijevodu, koji glasi:

Dok su odlazili, (Tvoji učenici) išli su plačući,

noseći sjeme sjetveno (za sjetvu),

a vraćali su se radosno (s pjesmom)

noseći snoplje svoje (tj. plodove svoga rada i saznanja).

 

Upravo u duhu ovih dubokih riječi, koje su očito i samog Frankla inspirirale, neizmjerno nam je drago, Cvijeta naša mila, da su sva Tvoja predavanja, kao i brojne radionice i drugo, ostala zabilježena tonski, transkribirana, a neka su i snimljena filmski (kao npr. Tvoje posljednje predavanje održano braniteljima iz Domovinskog rata).

 

Iznimno žalimo što Ti Život nije ostavio dovoljno vremena da sve to objediniš u prvom udžbeniku logoterapije na hrvatskom jeziku. U duhu riječi iz citiranog Psalma, mi – Tvoji studenti – još nismo u cijelosti ubrali posijane plodove, ali ako i kada ova knjiga ugleda svjetlo dana, a što bi trebala biti naša zajednička misija, bit će to Tvoje životno djelo i Tvoj trajni spomenik, na korist mnogobrojnim bivšim, sadašnjim i budućim generacijama logoterapeuta, ne samo u Hrvatskoj.

 

Ipak, mislim da je najvrjednije Tvoje postignuće to da si od svih nas, svojih logoterapeuta, stvorila jednu veliku i jedinstvenu obitelj, kojoj si Ti bila majka A kada odlazi majka, tada je zahvalnost još veća i moramo se truditi opravdati njenu ljubav i povjerenje koje je u nas imala. Kada se rastajemo od onih koje volimo, njihova ljubav ne prestaje nego postaje još jača, čišća i djelotvornija. I dalje se možemo na nju oslanjati i biti zahvalni za sve što smo u ovozemaljskom životu zajedno prošli. Kao što je Tvojom zaslugom među nama stvorena i rasplamsala se vječna ljubav prema Viktoru Franklu, tako će ostati i trajni i neizbrisivi trag Tvoje osobnosti koju si utkala u prenošenje njegovih ideja nama, svojim učenicima, dajući i darujući nam uvijek cijelu sebe.

 

Draga naša voljena i poštovana Cvijeta, Tvoja je plemenita misija sada završila. Jedna se zvijezda ugasila na Zemlji, ali je zato zasjala još sjajnija na Nebu, odakle nas gledaš i daješ nam utjehu, snagu i putokaz. Hvala Ti za sve. Sjećanje na Tebe trajno će ispunjati naša srca dubokom zahvalnošću i ljubavlju.

 

U ime mnogobrojnih Tvojih studenata i asistenata

Sergije (Đino) Dražić

 

Doktorica znanosti, Cvijeta Pahljina pokopana je 10. siječnja na Rapskom groblju. Misa zadušnica uz oproštaj obitelji od dr. Cvijete Pahljine bila je u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije. “Zahvalni smo za njezin život, za ljubav koju smo od nje primili i za sve trenutke koje smo s njom dijelili. Živjela je ljubeći Boga i ljubeći one koji su je okruživali, nastojeći širiti dobro u svojoj obitelji i prema svima koje je susretala. Hvala svima koji su je voljeli, koji su je pratili svojom molitvom”, poručila je obitelj svojoj voljenoj majci i noni.

 

 

U ime rapskih i Cvijetinih logoterapeuta prekrasnim mislima ispunjenima ljubavlju na Rabu se od drage pokojnice oprostila Tanja Zudenigo, čije vam obraćanje također donosimo:

 

Pozdravljam sve prisutne te se zahvaljujem na iskazanom povjerenju da govorim u ime svih studenata, asistenata i bliskih Rabljana o tome s koliko ljubavi si obilježila naše živote, draga naša Cvijeto. Tvoje djelovanje rađalo se u ljubavi. Iz ljubavi gledala si u nas i vidjela ostvarenja i potencijale kojih mi nismo bili svijesni, dok si ti već imala spremne odgovore kako da te svoje potencijale ostvarimo. Voljela si nas i za nas same, vjerujući u ono što zaista jesmo. Učila si nas da smo pozvani odgovarati na životne zadaće. Učila nas da budemo spremni.

 

Svakom od nas pri susretu s tobom pružen je cijeli jedan svijet u kojem je vrijeme tu za nas i može se zaustaviti. Svijet u kojem je prostor stvoren upravo da bi mi djelovali u njemu. Gdje su sreća i bol poticaj da stvorimo još više. Svijet gdje smo pozvani da ljubimo druge.

 

Kroz tebe stvoreni su mnogi uspješni psihoterapeuti. Svojim djelovanjem pokazala si da ako želimo da svijet bude bolje mjesto da smo upravo mi pozvani da ga takvim napravimo. Najvažniji su ti bili ljudi. Suosjećala si s njihovom boli, veselila se njihovoj sreći. Naučila si nas da slušamo drugog u tišini, bez predrasuda, jer ako ga zaista slušamo, vidjet ćemo njegovu ljubav, prepoznati njeno djelovanje u osobi.

 

Promatrala si više od ostalih, nekako kao da si voljela više od ostalih. Pružala si nam snagu, osnaživala vjeru, pozivala na odluke i na preuzimanje odgovornosti. Učila si nas o ljubavi, pokazujući ljubav, a sad si otišla u ljubav. Iako je tvoje tijelo trebalo odmor, sigurna sam da ti i dalje živiš i promatraš nas iz vječnosti.

 

Kroz ove riječi zahvaljujem ti se u ime svih nas na svemu što si nam dala. Srećom je puno materijalnih tragova za tobom ostalo iz kojih možemo još puno toga naučiti. Ono najvrijednije što si iza sebe ostavila velika je zajednica ljudi koja se zajedno veseli, zajedno plače, prati i podržava se. Naša srca su zbog tebe veća i spremnija da ljube i da vole. Jer živjela si zapovijed “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!”

 

Teško je rastati se od tebe, ne moći te zagrliti, ne moći te upitati za savjet, ne moći pogledati tvoje lice, ne moći utješiti se u tvom osmijehu. Zato glasno kažem i želim da svi čuju:

 

Velika je naša Cvijeta. Veliko njeno ostaje u nama. U tišini naći ću je. U visini susrest ću je. Al’ na zemlji vapit ću joj.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime