Foto: RabDanas
Usprkos dobrim namjerama i želji da učinimo nešto važno za druge, može nam se dogoditi da ostanemo zatvoreni u svome svijetu. Kao da se nalazimo na velikoj željezničkoj postaji gdje nas je mnogo, a sami smo – svatko u tjeskobnom traženju svoga vlaka kojim će krenuti. Utopljeni smo u svijet u kojemu je individualizam postao način života.
Ne zadržavajmo se u promatranju sebe da vidimo jesmo li se ili nismo promijenili, gledajmo izvan sebe, prema gore, i hodajmo, a kada se okrenemo s radošću ćemo shvatiti koliki smo put prošli!
Nasuprot tome stoji svetac Kristofor koji je svoju ljubav za druge pokazivao noseći ih na svojim ramenima preko rijeke, osobito starije i bolesne. Za njega legende kažu da je bio div među svecima, i živio je u 3. stoljeću poslije Krista. Zaštitnik je otoka Raba, i suzaštitnik Krčke biskupije, te ga štuju kao zaštitnika putnici, vozači, pomorci.
Ove je godine predslavio svečano misno slavlje vlč. Krunoslav Boras, župnik Barbata u koncelebraciji svećenika koji su na službi na otoku Rabu. Za vlč. Krunoslava je bio 27. srpnja poseban – slavio je dvadeset godina svoga misništva, i slavio je pedeseti rođendan, i zato neka su mu blagoslovljene njegove obljetnice.
Neće nama Bog uzeti slobodu, već će nam ju darovati. Neće nam uzeti komociju, nego želi svemu dati ozbiljnost, smisao, svrhu i cilj.
Vlč. Krunoslav je između ostaloga u svojoj homiliji, propovjedi rekao: „Blažena Djevica Marija je ostala do kraja pod križem svoga Sina, a svi oni učenici koji su pobjegli ispod Isusova križa svi su odreda na križu završili. Zato nas i ovaj današnji svetac i naša vjera poziva da prigrlimo svoj križ. Neće nama Bog uzeti slobodu, već će nam ju darovati. Neće nam uzeti komociju, nego želi svemu dati ozbiljnost, smisao, svrhu i cilj. Zato mi kad naviještamo evanđelje ne prozivamo nikoga, niti osuđujemo, nego pozivamo na obraćenje – obrati se i vjeruj evanđelju. Što zapravo znači okrenuti se, promijeniti smjer kretanja. Sv. Kristofor nas poziva da budemo prst koji upire u Boga, i srce koje ga nosi. Jer čitaj slova odozgo prema dolje, ne ni s lijeva nadesno, ni s desna na lijevo. A velike se istine pišu uspravno, a ne potrbuške ležeći. Jer grješnik smiješ biti, ali nečovjek nikada, znaj se kajati jer nisi Bog. Tri su najvažnije stvari: znaj tko si, ne zaboravi gdje si, i budi što jesi. Budi Kristov nositelj poput svetog Kristofora.“
Na kraju misnog slavlja mons. Mladen Mrakovčić, domaćin župnik župe Uznesenja Marijina svima je čestitao blagdan sv. Kristofora, te pozdravio gradonačelnika gosp. Nikolu Grgurića, kao i svima koji su došli iz grada Raba, ali i iz ostalih župa, uveličavši slavlje. Zahvalio je svima koji su darovali i koji će darovati novčana sredstva za misijska vozila koja su potrebna u misijama u dalekoj Africi gdje su naši svećenici na službi i postavio je dva pitanja za razmišljanje: „A koga vi nosite, koga promičete, i tko to nas nosi, tko tu treba biti zahvalan da jesmo, ovo što jesmo?“
Uslijedio je blagoslov ključeva vozila, plovila, raznih prometala, kako je to već običaj na blagdan sveca.
U trenutku kada ne mislimo na sebe da bi se darovali drugome, pronalazimo ostvarenoga sebe, jer tada smo ljubav, a to nam daje radost. No ako ona ovisi o predmetima, o tome hoće li nam drugi uzvratiti, uvijek ćemo biti uvjetovani, a svatko od nas želi biti sretan i ostvaren.
Otvorimo stoga svoj zemljovid i koračajmo lagano, započinjući iznova s poniznošću, imajući uvijek pred sobom cilj. Ne zadržavajmo se u promatranju sebe da vidimo jesmo li se ili nismo promijenili, gledajmo izvan sebe, prema gore, i hodajmo, a kada se okrenemo s radošću ćemo shvatiti koliki smo put prošli!
Jer svaki trenutak proživljen u ljubavi jest vječno trajanje, vječno vrijeme. Odnos čovjeka prema Bogu odlučuje hoće li vrijeme biti podređeno prolaznosti ili će svaki trenutak biti kap iz mora vječnosti.
