Ova svetica i mučenica i danas svojom hrabrošću i snagom, žrtvom, poniznošću i nepokolebljivom vjerom pokazuje svima nama smjer, putokaz do Krista, ali i do naših bližnjih. Potiče nas da se zapitamo, koliko smo se mi spremni žrtvovati za svoju obitelj, za ljudske i kršćanske vrednote, za vjeru… Imamo li hrabrosti i snage, ponekad klonuli, ponekad malodušni, izabrati život, otvarati se životu u svoj svojoj punini i plodnosti, svjedočiti Krista?

Vjernici župe Supetarska Draga pješice hodočastili u župu Kampor

U župi Kampor, u petak, 16.rujna svečanim misnim slavljem proslavljen je blagdan sv. Eufemije, zaštitnice župe i franjevačkog samostana. Uz domaće vjernike sudjelovali su i vjernici cijelog otoka, a vjernici župe Supetarska Draga, predvođeni svojim župnikom vlč. Sašom Malovićem, prvi puta su pješice hodočastili u župu Kampor kako bi sudjelovali u blagdanskom misnom zajedništvu.

Euharistijsko slavlje ove je godine u koncelebraciji s fra Ivicom Strčićem, župnikom i predstojnikom samostana, te ostalim rapskim svećenicima, predvodio fra Vito Smoljan s otoka Košljuna. Na slavlju je prisustvovao i bogoslov Zoran Maričević.

Pozdravljajući nazočne fra Smoljan je istaknuo kako je lijepo biti s vjernicima i među vjernicima slaveći Gospodina koji je divan i svet, pa i onda kad gubi, susresti se Kristom, gubitničkim pobjednikom ili pobjedničkim gubitnikom, u njegovim u mučenicima… A u iznimno nadahnutoj propovijedi zadržao se na simbolu naše vjere, na Križu, rekavši : “Fenomen nad svim fenomenima, makar se cijeli svijet vrtio oko svoje osi, oko sunca, sa svim svojim veličinama, vlastima, karijerama i zvijezdama kratkog sjaja, stajati će i ostati Križ…. Mogu ga lomiti, rušiti, bacati, Križ sve dublje pušta korijenje u ljudsko srce…”

Pobjedonosna snaga vjere

Slaveći svece često gledamo i u sebe, želeći poruku i pomoć, te prepoznajemo njihovu veličinu u suhoći vlastita života, našim slabostima, krhkostima, lomljivosti… Potrebno je vjerovati.

Predvoditelj je nadalje istaknuo kako skup svih vjerskih istina nisu pisali ni teolozi, ni književnici, ni filozofi, nego znoj, suze, muke i krv mučenika, od prvog i najvećeg, Isusa Krista… Također je ukazao: “Za sve dobro što nam je učinio i dao, svatko od nas dodaje svoje grijehe na njegove rane i bol. A on nas nije otkupio svojim čudesima, nego svojom mukom i smrću i to nastavlja u svojim najvjernijim, najistaknutijim udovima svoga Tijela – svojim svecima i mučenicima i kršćanskim hrabrim roditeljima koji prihvaćaju život i predaju se božanskim principima života i jučer i danas… Upravo to vidimo u sv. Eufemiji, koja je sačuvala svoju vjeru i integritet, jača od svojih krvnika, krvlju potpisuje Vjerovanje i u njoj Gospodin pobjeđuje..”

Fra Smoljan je pri kraju homilije pozvao sve vjernike ne samo na življenje nego i na svjedočenje vjere svojim životom kako bi je prenosili drugima za spasenje svakog ljudskog bića. U svojoj zahvali fra Ivica Strčić je spomenuo kako je slavljenje svete mise uvijek nebeski događaj kada se svećenik može zahvaljivati za mnoga dobročinstva. Stoga je zahvalio svima koji su doprinijeli blagdanskoj radosti i svečanosti; župljankama koje su očistile crkvu i okoliš, darovateljima cvijeća, Mjesnom odboru na čelu s Markom Barčićem i ostalima koji su donijeli slane i slatke delicije i piće, a osobito vjernicima koji samo tijekom ljeta dolaze u župu Kampor i pomažu svojim donacijama, radujući se rastu i razvoju župe. Zahvalu je uputio i zborovima, mlađem i starijem, na animiranju proslave pjesmom, čitačima, ministrantima, te hodočasnicima iz Supetarske Drage zaželjevši da im sv. Eufemija podari mnoge radosne blagoslove.

Riječi zahvale za sudjelovanje i svetu riječ primio je predvoditelj slavlja fra Vito Smoljan, član franjevačke provincije sv. Jeronima, koji je nekad službovao u Kamporu, a sada je u službi na otoku Košljunu, kao i svi rapski svećenici, među njima i novi župnik Banjola vlč. Kristijan Perović. Slavlje se nastavilo u samostanskom klaustru u ugodnom druženju.

Slaveći svece često gledamo i u sebe, želeći poruku i pomoć, te prepoznajemo njihovu veličinu u suhoći vlastita života, našim slabostima, krhkostima, lomljivosti… Potrebno je vjerovati. Uvijek pobjeđuje Onaj koji je divan i svet i kad gubi, Onaj koji je veći i od našeg srca.