Foto: Foto: Sanjin Badurina
Sv. Nikola veliki je svetac čiji spomendan slavimo svake godine 6-og prosinca. On je uzor u ljubavi, poniznosti i svetosti, posebno štovan kod djece i pomoraca, ali i svih ostalih čiji je ovaj veliki svetac zaštitnik. Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u Miri. Njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Želeći širiti ljubav i dobrotu, postaje svećenikom. Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta.
Poseban značaj ovaj svetac ima za djecu kojima je omiljeni svetac te je ujedno zaštitnik i pomoraca za što je zaslužno njegovo smirivanje uzburkanog mora, baš poput Isusa Krista. Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik od hvarskog kamena je zavjetno sagrađena 1922. god. kapela posvećena Gospi od Zdravlja i svetom Nikoli, koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.
Na početku homolije velečasni Boras ispričao je poučnu priču o djeci koja u međusobnom razgovoru pričaju što su poželjeli od sv. Nikole. Prvo dijete reklo je kako je naručilo mobitel i različite spravice, a sveti Nikola je donio topao šal i još toplije rukavice. Drugo dijete uključuje se u razgovor i kaže kako je druge stvari naručilo. Naručilo je računalo i novu tipkovnicu, a sveti Nikola je donio flomastere, bojice i novu slikovnicu. Iz toga razgovora zaključuju djeca: sveti Nikola, znaš li ti uopće čitati? To je slika ovoga svijeta danas ili slika svetoga Nikole u ovome svijetu. Više zapravo Nikole, nego li svetoga Nikole, ističe velečasni Boras.
– “Svaki svetac ima svoju priču, svoje štovatelje i molitve. Svaki svetac primjer je ljubavi i žrtve za bolji svijet. Svi sveci živjeli su po evanđeoskoj riječi ‘Budite sveti kao što sam i ja svet, budite sveti kao što je i Otac moj nebeski’. To je poruka svetosti. Misao je najveća moć u svemiru te ona uključuje i razum i volju i savjest”, ističe velečasni Boras u svojoj homiliji.
Velečasni Boras istaknuo je misli koje su najvažnije, prva je misao na Boga, to je obilježje svetaca. To danas treba u svijetu. Druga misao je misao na domovinu, svih duhovnih i pravih vrijednosti, svih ljudi koji u njoj žive, s njom se rađa budućnost za djecu da ostanu i da ne odu u „bijeli svijet“ nego da poštuju svoje ognjište. U današnjem vremenu misao na domovinu vrlo je važna i nedostaje društvu da bi živjelo puninu ljubavi i da bi se razvijalo u pravom smjeru. Misao na Boga i misao na domovinu vrlo su važne, ali u današnjem društvu prevladava misao na sebe, koja obiluje i vrlo je česta te je ona i razorila hrvatski narod, ističe župnik u homiliji. Kad su misli usmjerene na Boga nije bitno ništa, sve će Bog providjeti i sve će biti po Njegovoj svetoj volji. Treba misliti na malenog Isusa koji se ima roditi u štalici, treba učiti od djece, ali treba često i biti dijete. Ima velikih srdaca poput svetoga Nikole i treba se učiti od njih kako bi i sami postali sveti, zaključio je velečasni Boras u svojoj homiliji.
Uz mnoštvo prisutnih vjernika proslavljen je spomendan sv. Nikole te je svima dano da razmisle o ljubavi i poniznosti koja stvara svijet i donosi novu radost u duši koja prožima čitavo biće i svakog čovjeka.
Neka svi ljudi budu poput svetog Nikole budu milosni puni dobrote i ljubavi, kako bi zajedno gradili novi i ljepši svijet i tako stvarali novu i ljepšu budućnost.
