Home Vijesti Projekt “Tisućljeće rapskoga benediktinstva” predavanjima privukao brojne posjetitelje

Projekt “Tisućljeće rapskoga benediktinstva” predavanjima privukao brojne posjetitelje

0
Projekt “Tisućljeće rapskoga benediktinstva” predavanjima privukao brojne posjetitelje

Foto: Foto: Hrvoje Hodak i Sanjin Badurina

Upravo taj pobuđeni interes brojnih posjetitelja na neki način ispunjava primarnu želju voditelja i stručnih suradnika ovoga projekta, da se dvije zajednice zbliže do te mjere da opet budu u sinergiji kao što su gotovo 1000 godina i bile.

Opatica Samostana časna majka Marija Marina Škunca u svojem je dijelu izlaganju govorila o životu i radu benediktinskoga reda te načinu funkcioniranja samostana ovdje u Rabu.

Rab danas oglas

“Usmena predaja, ali i sva kamena plastika”, rekla je časna majka Marina, “ukazuju na to da časne sestre benediktinke na Rabu žive od 1018. godine, a poznato je i to da je nekoć bilo i benediktinaca u Supetarskoj Dragi i u Barbatu. Mi smo, sestre benediktinke, osim u Samostanu sv. Andrije, bile i u samostanskom sklopu sv. Ivana i u sv. Justini. Ostale smo još samo ovdje u Samostanu sv. Andrije, nekako smo se održale kroz 1000 godina, Bog nam daje nova duhovna zvanja, pa se samostan polako ponovno obnavlja”…

“Da se u svemu slavi Bog”

“Mi smo tu prvenstveno zbog molitve, tu smo jer smo osjetile da netko mora moliti za ovaj svijet i da smo mi na to pozvane. Dakle, naš poziv je odaziv na poziv Božji. Ima nas 10 trenutno u zajednici, a dvije sestre su odsutne, svaka u drugom samostanu na pomoći.”

Časna majka kazala je kako je osobito raduje velik broj Rabljana koji svakodnevno dolaze k njima u dućan, jer uz to što nešto kupe, razvija se i priča, priča koja kreće od tijela pa zahvaća dušu, a to je ono što je sestrama jako važno, da mogu ljude saslušati, da im mogu pomoći ne samo fizički, nego i na duhovnom planu.

Govorila je časna Marina i o brisanju razlika unutar same Crkve kroz proteklih 1000 godina, jer u ono vrijeme kada je osnovan, samostan je u svoje redove primao samo plemkinje.

“Tada je, naime, među plemstvom bila osobita čast dati jednu svoju kćer u samostan, no ta je raspodjela bila poprilično nepravedna. Na taj su način, naime, bile zakinute sve potencijalne novakinje koje su zaista osjećale da pripadaju Bogu svim svojim bićem, a nisu bile dio plemstva. Ipak s vremenom osnovan je i Samostan sv. Justine za pučanke, razlike su sve više nestajale, a sestre su s vremenom postale jedno”, kazala je časna majka Marina.

Rapske moliteljice koje vrijedno rade

Benediktovo Pravilo sažeto je u geslu „Da se u svemu slavi Bog“, kasnije je prerečeno u novije geslo „Moli i radi“, a eto Rapske su benediktinke moliteljice koje marljivo rade i vlastitim trudom privređuju doprinoseći tako životu zajednice.

Kroz cijelu povijest djelovanja benediktinskih samostana, oni su bili rasadište pismenosti, rasadište kulture i umjetnosti, rasadište znanosti, i gledano s te strane, oni zapravo nikada nisu bili zatvoreni prema svijetu, naprotiv, samostanska je kultura bila izrazito otvorena. Upravo zahvaljujući benediktinskom redu, ali i drugim redovima, za buduće je naraštaje sačuvano izuzetno mnogo znanstvenih i umjetničkih djela.
dr. sc. Saša Potočnjak

I nedavno otvoren maleni dućančić s proizvodima sestara benediktinki postao je mjesto susreta dviju zajednica, jer ljudi su jako lijepo prihvatili njihove proizvode, ali i način njihovog djelovanja.

“Naime najprije smo”, kazala je časna majka, “krenule spravljati ljekovite kremice, tinkture za sebe, a onda smo ih poklanjale prijateljima koji su nam rekli: ‘pa zašto vi to ne biste malo proširili da pomognete ljudima’, i tako je to krenulo. No sestre su uvijek svojim radom sudjelovale u životu zajednice, mnogi se sjećaju da su i prije 30-40 godina izrađivale štep-deke, pokrivače (krpature), plele džempere od vune koja se tada koristila pametnije nego danas, i još mnogo toga.”

Časna majka kazala je kako je osobito raduje velik broj Rabljana koji svakodnevno dolaze k njima u dućan, jer uz to što nešto kupe, razvija se i priča, priča koja kreće od tijela pa zahvaća dušu, a to je ono što je sestrama jako važno, da mogu ljude saslušati, da im mogu pomoći ne samo fizički, nego i na duhovnom planu.

Posjetitelji su mogli doznati ponešto i o dnevnom rasporedu molitvi, rada i rekreacije sestara benediktinki ovdje na Rabu. Molitva se ovdje događa sedam puta na dan, a počinje molitvom bdijenja u 5 sati ujutro, slijedi Lectio Divina (Božansko čitanje), molitva jutarnje, Sveta misa i treći čas i sve to traje od 5 sati do 8,30. “To je vrijeme darovano Bogu, no to je ujedno vrijeme u kojem od Gospodina najviše i primamo, jer to što smo dobili kroz jutro nosimo kroz cijeli dan, i zato je kod nas naglašena šutnja, koja dozvoljava riječi koju smo čuli da se utjelovi i da donese ploda, jer onda ima ploda i za ovaj svijet.”

Časna majka Marina poimence nam je predstavila sestre iz zajednice počevši od sestre Skolastike, Rabljanke iz Mundanija, koja je s 11 godina ušla u samostan, i nikad poslije toga nije išla kući, najstarija sestra je madre Giuseppina, Cresanka, sestra Benedikta je iz Bosne i već je 49 godina ovdje na Rabu, tu je i sestra Zrinka također Rabljanka iz Banjola, časna Marina je iz Novalje s otoka Paga, sestra Cvetka je iz Slovenije, iz mjesta Moste kod Ljubljane, tu je i sestra Veronika iz Splita, sestra Gertruda iz Šibenika, sestra Klara koja je živjela u Puli, inače rodom iz Zenice, te sestra Nina iz Trogira, odnosno iz Vrpolja.

Gost predavač – opat emeritus Otto Strohmaier

Gost predavač opat Otto Strohmaier OSB, i sam veliki benediktinski dobročinitelj, održao je predavanje naslovljeno Samostanski benediktinski život u modernom društvu. Govorio je o važnosti uspostave ravnoteže u čovjekovu životu u ovo vrijeme u kojem je izgubljen osjećaj za mjeru, u kojem se iz vida gubi pravi smisao života i teško pronalazi duševni mir.

Upravo je ovo vrijeme u kojem vrijedi iznova isticati vrijednost molitve i ljudske poniznosti, pa se, u svijetlu Pravilu Svetoga Benedikta, posebno osvrnuo na važnost gostoprimstva u benediktinskoj duhovnosti, što je danas osobito važno, imajući u vidu sve veći broj izbjeglica i migranata.

Opat emeritus Otto Strohmaier dugi je niz godina bio opat monaha u St. Lambrechtu u Austriji. Poznat je po svojoj duhovnosti. Osim duhovnih vježbi drži i tečajeve ikonopisa (posebna slikarska tehnika u izradi ikona). Predavanje je opat Otto Strohmaier održao na njemačkome jeziku, uz izvrsno simultano prijevođenje na hrvatski jezik oca Jeronima Marin OSB, priora muške monaške zajednice na Ćokovcu, koji je i sam aktivno sudjelovao u ovom ciklusu predavanja.

Iako se predavanje dotaknulo i vremena komunizma u kojem su samostani, pa tako i ovaj rapskih benediktinki, bili neprirodno marginalizirani, a posljedice takve sustavne marginalizacije mogu se osjetiti i danas, zapravo je riječ, kazala je u svom komentaru vanjska suradnica projekta dr. sc. Saša Potočnjak, o vrlo kratkom djeliću povijesti od svega nekih 50-ak godina. Naime, kroz cijelu povijest djelovanja benediktinskih samostana, oni su bili rasadište pismenosti, rasadište kulture i umjetnosti, rasadište znanosti, i gledano s te strane, oni zapravo nikada nisu bili zatvoreni prema svijetu, naprotiv, samostanska je kultura bila izrazito otvorena. Upravo zahvaljujući benediktinskom redu, ali i drugim redovima, za buduće je naraštaje sačuvano izuzetno mnogo znanstvenih i umjetničkih djela.

KOMENTIRAJ ČLANAK

Molimo, unesite Vaš komentar!
Molimo, ovdje unesite Vaše ime