logo mix

Rab Danas

Nezavisni internetski portal otoka Raba

IMP2022 Gif animacija

 

Nedjelja, 22 Siječanj 2023 12:40

Tamo gdje nebo dodiruje more - Zlatna ljubav Petrice i Marinka

Napisao/la Ruža Kaštelan
Ocijeni sadržaj
(6 glasa/-ova)
Tamo gdje nebo dodiruje more - Zlatna ljubav Petrice i Marinka Foto: Josip i Sanjin Badurina

Može li se reći da je ljubav pobjeda slabosti? Može li se život osluškivati srcem? No, ljubav nije dominacija, posjedovanje, nametanje sebe onome koga ljubimo. Ljubiti znači da bez ikakve obrane prihvaćamo drugoga koji nam dolazi, a zauzvrat smo sigurni da će nas partner posve prihvatiti, da nas neće suditi ni osuđivati, ni uspoređivati. Dvoje ljudi koji se ljube ne odmjeravaju snage. I postoji neka vrsta nutarnjeg međusobnog dogovora zbog kojega se više ne bojimo nikakve opasnosti koja bi došla od drugoga.

 

Ljubav Petrice i Marinka Krstačić traje već pedeset godina, i to, kako ona kaže, 'ljubav bez mrlje', jer prethodila joj je njihova obostrana dobra volja, želja da svim snagama odgovore na nju, bez oholosti ili zabrinuti za dalje, nego iz dana u dan jednostavno, blago, mirno, ponizno i s pouzdanjem čineći što je život od njih tražio, i s pouzdanjem u Boga.

 

Proslavili su svoj zlatni jubilej 20. siječnja, u crkvi sv. Stjepana u Barbatu, tamo gdje su se i vjenčali prije pedeset godina. Svečanu euharistiju predvodio je vlč. Petar Kordić - Pejo, uz koncelebraciju župnika domaćina vlč. Krunoslava Borasa. Vlč. Pejo, brat Petričin, vrlo je emotivno, gotovo očinskom blagošću i privrženošću predvodio svetu misu zahvalnicu za njihov zajednički život kroz dugih pedeset godina, za dar života i za dar ljubavi.

 

 

Ljubav Petrice i Marinka je kao iskra možda zapaljena uzgrednim osobinama, ali kad je jednom zapaljena, onda to više nije samo ljubav prema osobinama, već je to ljubav supružnika jednoga prema drugome, onakvima kakvi u sebi jesu. A takva vjerna ljubav, koja ima u sebi ugrađeno „zauvijek“, i onoga tko ljubi i onoga tko je ljubljen podiže iznad vremena, jer oni su se našli na obzorju gdje nebo dodiruje more.

Nazočili su njihovoj radosti, blagoslovu, slavlju i članovi njihove obitelji, prijatelji i mnogi mještani Barbata, a svojom pjesmom slavlje su obogatile časne sestre benediktinke, sestra Gertruda, te sestra Veronika, svirajući na flauti i na gitari. Prvu poslanicu Korinćanima, 13. poglavlje, hvalospjev ljubavi pročitala je njihova kćer Marina, a molitvu za „ponovne mladence“ njihov sin Matko. Čitali su kod oltara, za anbonom vrlo jasno svaku riječ, kao da daju obećanje pred svojim roditeljima i Bogom da su oni ti koji će ih slijediti, sa svojim obiteljima, prihvaćajući njihov put ljubavi i vjernosti.

 

Petrica i Marinko Krstačić su sa zahvalnošću izgovorili: „Blagoslovljen si Gospodine jer si u dobru i zlu našega života bio dobrohotno s nama. Pomozi nam, molimo, da uzajamnu ljubav vjerno čuvamo, da budemo dobri svjedoci saveza što si ga sklopio s ljudima.“

 

Na kraju slavljeničke euharistije vlč. Pejo zahvalio se u ime obitelji časnim sestrama koje su se rado odazvale kako bi uveličale slavlje, te najstarijoj koludrici, sestri Mundanijki, Skolastici, koja je sama izradila čestitku za slavljenike, kao i opatici Zrinki koja je u ime redovničke zajednice napravila rapsku tortu koju su im sestre predale. Zahvalio se i župniku vlč. Krunoslavu koji je omogućio da se proslavi ova obljetnica onako kako su zlatni mladenci zaželjeli, a onda su nastavili druženje sa svojom obitelji i prijateljima u restoranu Leut.

 

A davne 1985. godine, proslavili su u istoj crkvi, sv. Stjepana svojih pedeset godina braka, zajedničkog života Jele i Mate Kordić, majka i otac Petrice i vlč. Peja, koji je predvodio i njihovu misu zahvalnicu, uzevši također tekst iz „Pjesme nad pjesmama“, a fra Gabrijel Štokalo je tada napisao: …„Matina je 'golubica' nenametljivo i ustrajno unosila u svoj dom veću vjersku revnost, dok su se ljudskom marljivošću, sve do prave požrtvovnosti, podjednako odlikovali oboje supružnika.“ Eto toliko je vremena prošlo, a mogli bi ponoviti iste riječi za sadašnje jubilarce Petricu i Marinka.

 

Marinko, pomorski strojar, te Petrica, ekonomistica, imaju Matka koji ima suprugu Elviru, te Marinu koja je udana za Ivana Stanića, a njihova djeca, troje unučadi, Nina, Rino, i najmanja Vera, uveseljavaju im život, jer prava i istinska vrata u vječnost jest ljubav, a kada se ta vrata otvore, sva druga otvaraju se sama od sebe.

 

 

Otvorili si i svoju cvjećarnicu „Murtela“, u koju su ugradili ljubav prema cvijeću, svoju kreativnost, a omiljena je na otoku i šire, jer u svojoj sadašnjosti su se pozabavili svojom budućnošću i dali joj usmjerenje. A cvjećarnica se svidjela i pjesniku Dragutinu Tadijanaviću, koji ju je opjevao i u svojoj pjesmi.

 

Ljubav u početku traži pažnju i brigu da bi mogla rasti, a dolazi i kao zadatak. Ljubav Petrice i Marinka je kao iskra možda zapaljena uzgrednim osobinama, ali kad je jednom zapaljena, onda to više nije samo ljubav prema osobinama, već je to ljubav supružnika jednoga prema drugome, onakvima kakvi u sebi jesu. A takva vjerna ljubav, koja ima u sebi ugrađeno „zauvijek“, i onoga tko ljubi i onoga tko je ljubljen podiže iznad vremena, jer oni su se našli na obzorju gdje nebo dodiruje more.

 

Čestitke zlatnim mladencima na ustrajnosti u ljubavi, razumijevanju, prihvaćanju života onakvog kakav vas je dan za danom sustizao, pa neka vam je i dalje blagoslovljeno.

 

Pročitano 3361 puta

 

 RAT1 600

seakayakcroatia

 

BANNER350 BarbaSIME1