U petak 9. prosinca 2022. prošlo je godinu dana od kad nas je napustio jedan sasvim poseban čovjek ispunjen duhovnim bogatstvom, koji je život živio ne mirujući, ne stojeći na mjestu, već aktivno, iskreno, jedinstveno i neponovljivo, daleko od grča malodušnosti, ispunjen darom traganja i vjerom u snagu Stvoriteljeve ljubavi. Godina je prošla od kada Mario Kordić više nije među nama.
Početkom srpnja susretali smo vlasnike turističkih agencija, kao i izletničke brodare, kako se žale na nedostatak turista. Tada su i u Loparu bili zatvoreni neki hoteli. Kako se uobičajeno navikavamo na tvrdnje ugostitelja i iznajmljivača u ljeti da je baš ova sezona najgora do sada, tako se nemalo iznenadimo kad se ujesen hvalimo da je ta ista sezona bila bolja od prethodnih.
Oduvijek je određeni broj pametne i vrijedne rapske djece odlazio na školovanje u veće gradove i mnogi se po završetku školovanja nisu vraćali na svoj otok, već su nastavili graditi svoje živote i karijere u novim sredinama. Unatoč godinama koje su prolazile, većina njih je zauvijek nosila svoj Rab u sebi, nastojeći iz daljine učiniti što više za svoj zavičaj i njegove žitelje. Poznati rapski stručnjaci u medicini nastojali su svojim Rabljanima stečenim znanjem i umijećem olakšati put k izlječenju. Neki su u svojim područjima postali znanstvenici pa su znanstvenim radom nastojali pomoći svom otoku. To isto vrijedi i za mnoge otočane koji su uspjeli na području kulture i umjetnosti, koji su dobar dio svog znanja i rada usmjerili na obogaćivanje života na otoku, pomagali u očuvanju kulturno-povijesnog blaga Raba...
Ima tako dana kada čovjek osjeti neku prazninu u sebi, prouzrokovanu primjerice pomanjkanjem energije uslijed nadolazeće promjene vremena ili naglim padom imuniteta uslijed iscrpljenosti ili bolesti. Taj osjećaj praznine obično prolazi za par dana koji su potrebni da ponovo napunimo istrošene baterije. Ali postoji jedna praznina koja se ne puni tako lako, a puni se sjećanjima i uspomenama. Ona je posebna, jer dolazi iz same nutrine čovjekove duše, a to je ona praznina kada nas napusti netko blizak, netko koga smo posebno voljeli ili poštovali, odnosno netko tko je ostavio poseban trag u našem životu.
U svetištu Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama, 8. siječnja 2022. g na svoj posljednji put prema počivalištu na Rabu ispraćena je naša velepoštovana i ugledna Rabljanka psihijatrica dr. sc. Cvijeta Pahljina. Osim što je davne 1986.g u Sloveniji pokrenula prvi telefon za pomoć osobama u krizi u Sloveniji, 1990. potaknula je osnivanje Slovenskog saveza za telefonsku pomoć u krizi. Na ovim prostorima šire regije: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija… poznata je kao začetnica poslijediplomskog studija logoterapije. Pokrenuvši Udrugu Logos, dr. Pahljina je obrazovala brojne generacije logoterapeuta u Sloveniji i Hrvatskoj.
Kao župnik želim Bogu zahvaliti što smo imali Marija Kordića i što nam je ostavio tako svijetli trag. Gradio je zajedno s svojom suprugom Anom svoju malu kućnu Crkvu (svoju obitelj), ali nije zaboravljao ni ovu župnu zajednicu. Aktivno prisutan na našim liturgijskim slavljima i u onim ''olovnim vremenima'' svjedočio je ljubav prema dragom Bogu, Crkvi i Domovini, kao muž i otac brojne obitelji, čitač, pjevač, pastoralni i ekonomski vijećnik…
Vatrogasne intervencije često nas potaknu na razmišljanje o prolaznosti života, koliko smo krhki i bespomoćni, često sami i neprimjećeni, zaboravljeni… Posebno su teške intervencije u kojima pomažemo onima koje znamo. Najteže je kad nastojimo pomoći nekome svome, ali nešto je jače od nas i u tome ne uspijemo jer je Bog namijenio drugi zadatak za nekog našeg i jer je taj otišao bez najave, bez pozdrava.
Postoje neki ljudi čije su veličine toliko prostrane i duboke da ih naprosto ne možemo razumjeti. Iz tih svojih prostranstva i dubina izvlače oni čuda.
Danas, 15. srpnja, Gospodinu se preselila naša draga Elena Fučić, rođena davne 1935. godine u Cresu. Nenametljiva, vrijedna, puna razumijevanja za druge, služila je svima kad god je mogla.
Prošle nas je srijede u dobi od 78 godina, nakon duge i teške bolesti, napustio veliki prijatelj Raba gospodin Alfred Grysczyk, omiljeni pedagog, čovjek prepun razumijevanja osobito spram problematičnih učenika i onih kojima je trebala pomoć. Uslijed jednog školskog izleta početkom 1970-ih, oduševljen Rabom, gospodin Grysczyk inicirao je prekrasno partnerstvo s rapskom srednjom školom. Riječi prisjećanja na ovog velikog prijatelja Raba uputili su ravnateljica Srednje škole Markantuna de Dominisa Rab Anka Bišić i gradonačelnik Raba Nikola Grgurić. Pogreb gospodina Alfreda Gryczycka održat će se u petak, 28. svibnja u 11 sati na groblju Frommershausen u okrugu Kassel.
